EUFORIJA U PLJEVLJIMA

Titula Rudaru, nagrada za dominaciju

Za mnoge neočekivano, Rudar se od starta nametnuo kao ozbiljan kandidat, strpljivo gradio poziciju, prvo pobrao jesenje lovorike a onda na proljeće uradio što i svi jesenji prvaci prije njega – prigrabio pehar namijenjen najboljem
1 komentar(a)
Rudar, Foto: Saša Bezarević
Rudar, Foto: Saša Bezarević
Ažurirano: 14.02.2019. 23:07h

Pljevljaci su sezonu završili kako i priliči novom šampionu države. Lako i efektno „odradili“ su Berance, „utovarili“ im četiri komada, mogli još najmanje toliko, pa je i definitivna ovjera titule, druge u klupskoj istoriji, stigla kao logična posljedica.

I zaista su „rudari“ dominirali. Ne samo u subotu, nego od avgusta prošle godine kada je i krenuo čitav projekat. Za mnoge neočekivano, Rudar se od starta nametnuo kao ozbiljan kandidat, strpljivo gradio poziciju, prvo pobrao jesenje lovorike a onda na proljeće uradio što i svi jesenji prvaci prije njega – prigrabio pehar namijenjen najboljem. Uostalom, statistika, iako ponekad prilično varljiva kategorija, ovog puta je neumoljiva. Najviše osvojenih bodova, čak 72, najviše pobjeda i datih golova, najmanje primljenih, o gol razlici koja je dostigla čak + 40 da i ne govorimo. Sve fakti koji potvrđuju maloprije pomenutu dominaciju. U sjajan mozaik posljednje se uklopilo Berane, taman da, nakon egzibicionih 4:1, fešta pod Golubinjom bude potpuna.

„Igrali smo najbolje tokom prvenstva, pružili najviše dobrih partija i apsolutno zasluženo stigli do titule. Možda na početku nismo bili prvi favoriti za to, ali sjajna atmosfera u ekipi i drugarstvo na terenu i van njega omogućili su nam, između ostalog, da ostvarimo ovako vrijedan uspjeh. U svakom slučaju, ovo je prava nagrada i za nas i stručni štab, klub, navijače. Sada sigurno nećemo stati, čeka nas Evropa a želimo i tamo da se pokažemo u pravom svijetlu“, sijao je od sreće kapiten Rudara, Neđeljko Vlahović, čovjek oko koga se sve „vrti“ na terenu i bez čijeg bi kapitenskog dirigovanja, rezultati Rudara bili mnogo slabiji.

I protiv Berana, ali i u većini prethodnih utakmica, odbrana novog šampiona odrađivala je „lavovski“ posao. Svjedoči to i samo 18 primljenih golova, tek nešto više od jednog na svakoj drugoj utakmici. Za takav učinak među najzaslužnijim svakako je golman Miloš Radanović, koji je svom osnovnom i perfektno obavljenom zadatku, protiv Berana pridodao i egzekuciju sa bijele tačke.

„ Radio sam to ranije više puta, nije bilo problema da ponovim još jednom. To je, međutim, nevažno u odnosu na ono što smo uradili ove godine. Čini mi se da u karijeri nisam bio srećniji, jer je do titule stigla grupa sjajnih momaka i odličnih fudbalera čemu sam ja pridodao malo svog iskustva i autoriteta. I ja obećavam da se nećemo zadovoljiti ovim rezultatom. Možda je došlo vrijeme da i crnogorski prvak konačno preskoči jednu prepreku u Evropi. Ako bude malo sreće...“, zagonetno se smješkao popularni „Bager“.

Sa lica neumornog veziste Kohei Kata osmjeh ne silazi gotovo nikad, ali je nakon prvog osvojenog šampionskog pehara u karijeri, omaleni Japanac posebno blistao.

„Srećan sam, zaista. Bilo je teško, ali izdržali smo sve nalete Sutjeske prije svih, povremeno i Mladosti i Budućnosti, brzo smo se oporavljali poslije nekih neplaniranih kikseva, što su sve odlike prave ekipe koja jednostavno zna šta hoće. Ne znam da li ću ostati u Pljevljima, ali što god bude, ovaj Rudar, sa atmosferom kakva je u klubu i među igračima, može još dugo da vlada crnogorskim fudbalom“.

Fudbaleri će na odmor, vjerovatno do 20. juna, a onda će uslijediti tri sedmice priprema za prvo evropsko iskušenje, sredinom jula. Do tada, klupska administracija brinuće o kadrovskoj situaciji. Biće i odlazaka i dolazaka, ali je najvažnije da u pljevaljskom prvoligašu bude dovoljno kvaliteta kako bi se izbjegla uloga „topovske hrane“, koja obično, uz rijetke izuzetke, prati naše klubove kada kroče na međunarodnu scenu.