"Desima" više nije opsesija za Real i njegove navijače, poslije sinoćnje utakmice u Lisabonu protiv Atletika ona je dosanjan san za „merengese”.
Fudbal je čudesna igra, često i surova, sinoć je to na svojoj koži osjetio tim Dijega Simeonea - "kolćonerosi" su do 93. minuta vodili, onda su primili gol za produžetke, a u njima dočekali najteži poraz u sezoni.
Na kraju je bilo 4:1 za Real, to je rezultat koji nakon svega viđenog Atletiko nije zaslužio, iako je od sredine drugog poluvremena, pa sve kroz "ekstra tajm" bilo evidentno da Real leti, a Simeoneova četa pada pod tim frontalnim napadima Gareta Bejla, Anhela di Marije, Kristijana Ronalda...
Real je kaznio sve greške i nemoć protivnika, pa je Karlo Anćeloti u svom stilu trijumfalno podigao ruke i postao vjerovatno najomiljeniji trener Reala u istoriji.
Jer, donio je desetu titulu čekanu 12 godina, i to u finalu protiv omraženog gradskog rivala koji je prije samo sedam dana usred Madrida slavio Primeru...
"Epska „desima", napisala je "Marka".
Uspjela Karletova misija
Misija je uspjela - Real je Kupu kralja dodao Ligu šampiona i samim tim sezona je ispala perfektna za "merengese" koji su kada se sve sabere zaslužili ovaj trofej, jer su sinoć veliki dio meča dominirali i stvarali šanse.
Ipak, činjenica je da je Atletiko na kraju sam sebe pobijedio, jer je u tom 93. minutu "puklo" ono što je Simeoneov tim krasilo tokom sezone i finalne utakmice - igra u prekidima.
Luka Modrić je u tom 93. izveo korner, Tijago i Dijego Godin su se "zepetljali" u bloku, a Serhio Ramos glavom u svom stilu matirao Tiba Kurtou za nastavak sna - dok su navijači Reala u nevjerici gledali u nebo, fanovi Atletika su bili u suzama vjerovatno sluteći da se sprema kraj na "Lušu".
Čak je i Florentino Peres, predsjednik Reala, u tom trenutku skočio iz fotelje slaveći u loži stadiona Benfike.
"Čitav tim čini heroja. Kao grupa smo igrali čitave sezone. Gol posvećujem svim Madriđanima koji su bili na stadionu, ali i onima koji nisu mogli da budu tu. Čekali smo ovo jako dugo, sada konačno možemo da uživamo znajući da je Real osvojio desetu titulu", jasan je Ramos.
A Anćeloti je promijenio istoriju Reala, ali i evropskog fudbala - Italijan je od sinoć tek drugi trener s tri titule prvaka Evrope, nakon Boba Pejslija koji je imao "het-trik" kao menadžer Liverpula.
"Patili smo, ali smo zaslužili trijumf. Vjerovali smo do kraja, iako smo znali da nije lako dati gol Atletiku u trenucima kada se brani sa deset igrača. Slavićemo na Sibelesu, ali prvo bi bilo dobro da malo odmorimo. Bio je ovo stresan meč", rekao je ushićeni Anćeloti i poručio kratko i jasno:
"Bićemo još jači naredne godine".
Atletiko bez benzina u produžecima
Simeone u produžecima nije imao pravo na izmjenu, sve ih je odradio ranije (dvije prinudne kada su izašli Dijego Kosta i Filipe Luiz) i to je bio nerješiv problem, jer su igrači padali s nogu, konkretno Huanfran nije ni mogao da igra, ali je morao da bude na terenu do kraja.
U takvom stanju, kada makar pet ili šest igrača ne mogu da "glume vojsku", Atletiko nije imao šta da traži protiv tima koji je posljednjih mjesec praktično spremao samo finalnu utakmicu.
Bejl je donio prednost od 2:1 u 110. minutu, Marselo je osam minuta kasnije (njegov ulazak zajedno s Iskom sredinom drugog poluvremena je promijenio stanje na terenu i pogurao Real) iskoristio nemoć defanzivaca i veznog reda protivnika i povisio na 3:1.
A na kraju, pečat je stavio Ronaldo 17. golom u Ligi šampiona ove sezone, i to iz penala.
U tom trenutku viđena je paradoksalna slika - igrači i navijači Atletika plaču na kraju sezone koja je odavno proglašena nevjerovatnom i uspješnom.
U njoj su osvojili titulu pored velikana Reala i Barse, na putu do finala Lige šampiona su padali Porto, Zenit, Milan, Barselona, Čelzi...
Sve bez ijednog poraza, sve do meča za titulu koji je morao da se igra punih 120 minuta na travi lisabonskog "Luša"...
"Nismo imali snage u produžecima, Real je bio mnogo bolji. Bili smo jako blizu titule, ali u sportu ništa nije vaše dok utakmica nije gotova. Primili smo gol na način na koji nismo smjeli. Borili smo se, ostavili posljednji atom snage, a sada moramo da čestitamo šampionu", džentlmenski je izjavio kapiten Atletika Gabi.
Real je, inače, dominirao u prvom poluvremenu sve do gola Godina u 36. minutu nakon kardinalne greške Ikera Kasiljasa.
Potom se pogubio do 59. kada su ušli Marselo i Isko i promijenili ritam meča, pogurali indisponiranog Bejla (prije gola promašio dvije velike šanse) i gol Atletika je visio u vazduhu...
I taj pogodak je stigao u najgorem momentu za manji klub iz Madrida...
"Igrali smo s Atletikom nekoliko puta ove sezone i uvijek je bilo teško. Kad god su poveli bilo je jako teško vratiti se u meč. A, kada smo izjednačili, osjetili smo da je ovo naš trenutak, zato smo i nastavili da napadamo u produžecima. Napadački stil je naš stil, on nas je ove sezone i doveo do dva trofeja", istakao je Bejl, jedini Velšanin koji je dao gol u finalu Lige šampiona.
Britanski novinari su ga upitali šta mu je prošlo kroz glavu u trenutku kada je šutirao glavom za 2:1.
"Uh, svašta. Samo sam rekao sebi: "Nemoj da promašiš, ne smiješ", priznao je Bejl.
Ćolo: Ponosno idemo na odmor
Simeone je istakao da je njegova ekipa uradila sve što je mogla i da nema plakanja.
"Ova utakmica ne zaslužuje da pustimo suzu. Tako treba da bude uvijek kada znate da ste ostavili život na terenu i uradili sve. Sada idemo ponosno na odmor, zaslužili smo to", kazao je Simeone.
O meču nije želio mnogo da priča.
"Real je bio bolji, a mi smo morali da znamo da meč traje sve dok sudija ne kaže da je kraj", dodao je Argentinac.
Galerija
Bonus video:
