Ako dragi bog da, možda i dobijemo Brazilce

"Fudbal je nepredvidiva igra, zato je i tako magična. Pripremićemo se najbolje što možemo, pružićemo sve od sebe. Ako nam dragi bog da, možda i pobijedimo Brazil", kaže Niko Kovač
21 komentar(a)
Ažurirano: 27.02.2014. 15:36h

Niko Kovač je „njemački đak”, rođen i odrastao u Berlinu, da bi mu već na samom početku trenerske karijere pripala orgomna čast da svoju Hrvatsku predvodi na Svjetskom prvenstvu.

I to na utakmici koja se igra i vodi jednom u 100 godina - protiv domaćina Brazila u Sao Paulu, na otvaranju predstojećeg Mundijala u zemlji fudbala.

"Čast je i privilegija biti dio takve utakmice, takvog spektakla. Prva i posljednja utakmica su najgledanije na Svjetskom prvenstvu, nas će gledati između dvije i tri milijarde ljudi. Jako smo srećni što ćemo našu malu Hrvatsku da predstavimo u velikom svjetlu", kaže Kovač u razgovoru za “Vijesti” vođenom nakon žrijeba kvalifikacija za EP u Nici.

  • Ne idete u Brazil da budete samo dio spektakla?

"Fudbal je nepredvidiva igra, zato je i tako magična. Pripremićemo se najbolje što možemo, pružićemo sve od sebe. Ako nam dragi bog da, možda i pobijedimo Brazil".

  • Koliko može Hrvatska na Mundijalu?

"Ne idemo u Brazil kao turisti. Svjetsko prvenstvo se ne igra svakog ljeta, već samo jednom u četiri godine, zato želimo da ostavimo utisak".

  • Preuzeli ste ekipu pred mečeve baraža sa Islandom. Koliki je to bio pritisak na početku?

"Čim sam prihvatio posao, bio sam svjestan da ću se suočiti sa najtežih pet sedmica u mom životu. Očekivanja u Hrvatskoj su izuzetno visoka. Možemo biti mala zemlja, ali to se neće promijeniti. Srećom, uspjeli smo, što ne znači da će sada očekivanja biti manja".

  • Šta ste osjećali kada je sudija odsvirao kraj u revanšu baraža?

"Veliko olakšanje. Kao da je nestao ogroman teret s mojih ramena. Emocije su izvirale iz mene i plakao sam. Sa druge strane bio sam ponosan jer smo napravili veliki uspjeh za kratko vrijeme. Mi smo mali narod, ali smo redovni na velikim takmičenjima. Osjećaj je uvijek specijalan, jer vam ta učešća nikada nisu unaprijed zagarantovana".

  • Odrasli ste u Njemačkoj, koliko Vam to pomaže u trenerskoj karijeri?

"Pomaže mi, ali to uopšte nije lako. S vremena na vrijeme moram da pravim određene ustupke. Većina igrača koje imam u reprezentaciji odrasla je u Hrvatskoj i malo je ko imao iskustvo u odrastanju koje sam ja imao u Njemačkoj. Ponekad ja zahtijevam neke stvari koje nisu odmah jasne igračima, ali u suštini, osnovne stvari držimo pod kontrolom".

  • Ima li Vaš tim koristi od njemačkog mentaliteta koji ste stekli?

"Dobri Bog nam je dao određeni talenat koji mnoge zemlje nemaju. S druge strane, i kod nas je očit nedostatak nekih stvari koje drugi imaju. Kada uspijemo da iskombinujemo našu emocionalnost i strastven pristup, sa njemačkom sposobnošću da se zadrži mirnoća u ključnim situacijama, mi smo prilično dobra reprezentacija".

  • Imate li više hrvatskog ili njemačkog mentaliteta?

"Više njemačkog, da budem iskren! Možda malo više nego što je to slučaj sa mojim bratom, Robertom. Ali, mi smo ipak Hrvati. Često reagujemo impulsivno i emocionalno. Pokušavam da primijenim racionalno razmišljanje prilikom donošenja odluka, ono što sam naučio odrastajući u Njemačkoj. Trudim se da što više uključim mozak, ali emocionalnu dimenziju ne mogu da zanemarim".

  • Kako biste sebe opisali kao trenera?

"Želim biti čovjek, iskren i otvoren. Rođen sam i odrastao sam Njemačkoj, tamo sam proveo i najveći dio fudbalske karijere. U potpunosti sam prihvatio tipične njemačke vrline, kao što su temeljitost, urednost, disciplina i organizacija. Sa druge strane, mi Hrvati, i uopšte ljudi s ovih prostora, volimo malo spontanosti. Taj dio ne mogu, niti želim da suzbijem kod mojih fudbalera. Ipak, svaki uspjeh se temelji na disciplini, organizaciji i napornom radu koje igrači moraju da poštuju".

  • Hrvatska je zapanjila svijet u Francuskoj 1998. kada je bila treća. Može li to da se ponovi?

"Ne znam da li ćemo ikada više imati generaciju kao tu. Svi igrači su bili vrhunski pojedinci".

Crna Gora ima dobre momke

Niko Kovač kaže da dobro poznaje crnogorsku reprezentaciju i uvjeren je da “sokoli” mogu da izbore plasman na Evropsko prvenstvo i pored, kako tvrdi, “ne baš jednostavne grupe”.

"Skupina sa Rusijom, Švedskom i Austrijom nije laka, naprotiv, mislim da ste mogli da dobijete i malo lakše reprezentacije. Rusija i Švedska su manje-više poznati, a ja vam posebno skrećem pažnju na Austriju, s obzirom na to da sam dugo igrao tamo i da ih poznajem. Ne pomislite da su fudbalske neznalice, naprotiv, imaju grupu mladih i vrlo talentovanih fudbalera, spremni su da mnogima pomrse račune", kaže Kovač.

Ipak, vjeruje u Crnu Goru.

"Imate kvalitetnu reprezentaciju, mnogo dobre momke. U prošla dva ciklusa ste bili pri samom vrhu i to će vam sigurno pomoći da u narednim kvalifikacijama napravite taj ključni korak. Siguran sam da Crna Gora ima kvalitet da bude među prva tri tima u grupi. Ako bog da, da se sretnemo na Evropskom prvenstvu".

Brat Robert čuvao leđa na terenu, čuva ih i na klupi

Vaš brat je pomoćni trener u reprezentaciji. To se ne gleda svaki dan...

"Igrao sam sa Robertom u reprezentaciji Hrvatske, u Bajer Leverkuzenu i Bajernu, a sada smo ponovo zajedno. To je nešto zaista posebno. Iako je mlađi od mene tri godine, uvijek sam bio u mogućnosti da se oslanjam na njega. Na terenu je bio odmah iza mene, čuvao mi je leđa (kao defanzivac) i naša komunikacija je bila savršena. Slično je i sada kada smo dio stručnog štaba - kaže Niko Kovač.

Njih dvojica igrali su zajedno u Bajer Leverkuzenu od 1996. do 1999, kao i u Bajernu od 2001. do 2003.

Niko Kovač je počeo karijeru u Herti, a osim u Bajeru i Bajernu, igrao je još za Hamburger i Red Bul Salzburg, u kojem je završio karijeru.

U Mocartovom gradu počeo je kao trener, prvo u akademiji Red Bula, potom i kao pomoćni trener u prvom timu.

Postavljen je za selektora mlade reprezentacije Hrvatske 2013, ali je brzo prekomandovan u selektora A reprezentacije.

Galerija