Šest dana je proveo pred rajem, čekao je samo da zakorači kroz širom otvorena vrata. Odjednom, bajka je počela da se pretvara u pakao, vrata da se zatvaraju, jer je Dinamo u revanšu baraža za Ligu šampiona poveo 3:1 usred Beča.
Taman kada se pomislilo da je san Austrije srušen, dežmekasti napadač Roman Kinast, koji više liči na stalnog gosta neke alpske krčme nego na profesionalnog fudbalera, unio je loptu u gol i uveo svog trenera u raj. Raj u kojem je Nenad Bjelica zaslužio da bude...
Istorijski ulazak bečke Austrije u Ligu šampiona bio je prava nagrada za čovjeka rođenog u Osijeku, kojem, kako ponosno kaže, niko u karijeri ništa nije poklonio.
Počeo je u Osijeku, klubu za koji je igrao i njegov otac Božo, da bi 1992. iz ratom uzdrmane Hrvatske otišao u Španiju. Igrao je za Albasete, Betis i Las Palmas, a onda se vratio u Osijek i odigrao fenomenalnu sezonu.
Sa oreolom najboljeg igrača Hrvatske u 2000. je napokon zaslužio poziv „izbornika” Mirka Jozića. Debitovao je 28. februara 2001. u svojoj 30. godini, protiv reprezentacije zemlje za koju će kasnije biti sudbinski vezan - Austriju.
Odmah je „nestao” iz redova „vatrenih”, ali su ga odlična izdanja u dresu Kajzerslauterna preporučila Otu Bariću, kojem je bio neophodan iskusan igrač na sredini terena za Evropsko prvenstvo u Portugalu 2004. godine. Nakon ispadanja u grupi sa Francuskom i Engleskom, oprostio se od nacionalnog tima i otišao u Austriju.
Tu je Bjelica završio igračku i počeo trenersku karijeru, koja je imala atipičan tok. Počeo je 2007. kao igrač-trener u Kerntenu, potom vodio Lustenau, da bi 2010. preuzeo tada trećeligaša Volfsberger.
Sa klubom iz Koruške je preskakao rangove i prvi put u istoriji ga doveo u elitu. To nije bilo sve - u debitantskoj sezoni je osvojio 5. mjesto i „zaradio” poziv jednog od klubova iz velike četvorke austrijskog fudbala...
"Bili smo iza Austrije, Salcburga, Rapida i Šturma, najvećih klubova u zemlji. Zapravo, završili smo sezonu na 1. mjestu lige timova van velike četvorke. Očekivao sam poziv nekih klubova, ali sam iskreno mislio da će stići od Rapida, Šturma ili Salcburga. Niko nije očekivao da će Peter Šteger otići iz Austrije u Keln nakon osvojene titule, tako da se sve izdešavalo praktično preko noći. U petak su me nazvali iz Austrije, dogovorili se sa mojim dotadašnjim klubom oko odštete i već u nedjelju sam predstavljen kao novi trener. Tako je to u fudbalu, kada se nešto hoće sve se brzo završi. Kada se odugovlači, ne bude ništa od posla", kaže Bjelica na početku razgovora za „Vijesti”.
- Da li ste očekivali da ćete već na početku odiseje u bečkom klubu napraviti ovakav uspjeh i domoći se Lige šampiona?
Na prvom razgovoru sa čelnicima kluba, pred mene je postavljen cilj da uđemo u Ligu Evrope. Ja sam im rekao da ćemo igrati u Ligi šampiona, našta su se oni samo nasmijali. U 3. kolu kvalifikacija smo se sastali sa islandskim prvakom Hafnarfjordurom i osjećao se veliki pritisak, bili smo u grču. Prošli smo i obezbijedili makar nastup u Ligi Evrope, čime smo donijeli klubu veliku finansijsku injekciju od četiri miliona eura. Pred mečeve sa Dinamom smo bili potpuno rasterećeni, ali smo na kraju zasluženo ušli u Ligu šampiona.
- Svi u Dinamu, kao i hrvatski mediji, bili su ubijeđeni da će eliminisati Vaš tim. Je li to bio dodatni motiv za Austriju?
Govorili su da će nas preskočiti kao plitak potok, a bilo je još mnogo takvih i sličnih izjava koje sam iskoristio u motivaciji svog tima. Kada smo za rivala dobili Dinamo, znao sam da imamo mnogo veće šanse da prođemo nego da smo igrali protiv Bazela, Viktorije Plzenj ili Seltika. Bio sam svjestan da je naša najveća šansa u balkanskom sindromu, u tom mentalitetu naših timova. Odigrali smo odlično prvu utakmicu, a u revanšu smo, iskreno, imali i sreće, ali smo je i zaslužili.
- Smatralo se da će Austrija u Ligi šampiona biti „topovska hrana” za rivale, ali je Vaš tim izgubio kući od Porta 1:0, a u Sankt Peterburgu igrao bez golova sa Zenitom. U čemu je razlika između Austrije i ekipa sa ovih prostora, koje rivalima služe za popravljanje gol razlike?
Dinamo je sigurno kvalitetniji od nas, ima bolje igrače, ali ne pobjeđuju pojedinci, već pravi tim. Mi to jesmo, što smo i dokazali u prve dvije utakmice Lige šampiona. Jednostavno, ovi momci su pravi profesionalci, sa njima je puno lakše raditi nego sa igračima sa naših prostora.
- Jeste li mogli i više da ostvarite u dosadašnjem toku Lige šampiona?
Imamo velikih problema sa povredama, da nije toga siguran sam da bismo imali ne jedan, već četiri boda. Niko nas nije nadigrao, a po šansama na utakmici sa Portom smo zaslužili da pobijedimo, ali smo izgubili. Sa Zenitom smo bili makar ravnopravni, mada ne mogu da tvrdim da bi bilo tako da smo do kraja utakmice bili 11 na 11 - aludira Bjelica na crveni kartona Aksela Vicela u 44. minutu.
- Da li je učešće u elitnom takmičenju uticalo na nešto slabije igre u domaćem šampionatu, u kojem ste trenutno na 5. mjestu?
Problemi sa povredama su uslovili slabije rezultate, jer nam fali pet igrača, pa moraju da igraju neki koji nisu bili planirani ni za klupu. Naš prioritet je domaće prvenstvo, na Ligu šampiona bi trebalo da gledamo kao na poklon, ali je ona u podsvijesti igrača. Kad čuju himnu Lige šampiona, misle samo o tome, ali to je razumljivo.
- Problem u igri Austrije je što jedina zvijezda tima, Filip Hoziner, ne igra kako može. Prvi strijelac austrijske Bundes lige prošle sezone sa 32 gola je ove postigao svega četiri.
Naša mizerija u ligi je povezana sa neefikasnošću Hozinera. Prošle sezone je postizao golove iz nemogućih situacija, a sada ne može ni kad ima pet stopostotnih šansi. Vjerovatno je na slabije igre uticalo to što je tokom ljetnjeg prelaznog roka vidio sebe u Njemačkoj, ali je odlučeno da ostane da nam pomogne u kvalifikacijama za Ligu šampiona. Kada smo već ušli u elitu, i on je htio da ostane do zime, kako bi mu cijena porasla. Dobar je igrač, nađe se u puno šansi, ali kao da je začaran - zaključio je Bjelica.
Navijam za sve reprezentacije iz ex-YU
Obaveze u Austriji ne dozvoljavaju Bjelici da gleda previše utakmica reprezentacija, ali prati ono što radi Crna Gora u grupi H.
"Iskreno, najviše pratim Austriju i Hrvatsku, koje su mi najbliže zbog posla, ali pomalo gledam i ostale ekipe iz bivše SFRJ. Puno puta se srećem sa mnogima iz BiH, Crne Gore... i navijač sam svih tih reprezentacija. Znam da Crna Gora još ima šansu, nadam se da će se domoći Mundijala".
Dres Rapida nosi crnogorski reprezentativac Branko Bošković, kojeg 42-godišnji Osječanin dobro poznaje..
"Branko je kreator igre Rapida. Opasan je, donosi ideju u njihovu igru. Kad se vratio iz SAD nije bio u pravoj formi, ali sada igra dosta dobro".
Dovešću djecu u Crnu Goru da vide odakle im je djed
Povod za intervju sa Nenadom Bjelicom je bio što je njegov otac Crnogorac. Božo Bjelica rođen 1942. u Baranji, a tokom rata je sa porodicom bio u selu Vrbica, na granici Crne Gore sa BiH, odakle potiče ta porodica.
Iako je kao beba izgubio oko, Božo je bio odličan napadač, koji je sa Špartom iz Belog Manastira ušao u Drugu ligu, a potom je igrao izvanredno i za Osijek.
Kada je Vujadin Boškov stvarao šampionski tim Vojvodine, zvao je i Boža, koji je odbio poziv zbog povrede meniskusa. Igrao je još nekoliko sezona, ali kako tada fudbal nije bio komercijalan kao danas, odlučio je da se oprosti i počne da radi.
Zasnovao je porodicu u Osijeku, gdje su rođeni Nenad i njegova sestra Snježana...
"Sramota me je da to kažem, ali nikada nisam bio u Crnoj Gori. Kad mi vrijeme dozvoli, dovešću svoju djecu da obiđemo sve, da vide odakle im je djed. Kada me negdje otjeraju kao trenera, sigurno ću imati vremena, a Mirko Petričević (bivši sekretar stručnog štaba crnogorske reprezentacije, prim.a.) je obećao da će me voditi svuda", uz osmijeh je rekao Nenad Bjelica, čija je majka Hrvatica.
Nastup u Portugalu je bio kruna moje karijere
Kada je za Albasete dao pobjednički gol na gostovanju Barseloni, niko ga se nije sjetio. Kada je sa Betisom stigao do finala Kupa kralja i 3. mjesta u Primeri, u Hrvatskoj nisu znali za njega. Nakon povrede se vratio u Osijek i sjajnim igrama napokon zaslužio poziv u reprezentaciju u 30. godini. Odigrao je svega dva meča početkom 2001. i opet pauzirao do 2004. godine.
"Prvi put me je pozvao Mirko Jozić 2001. godine, kada sam proglašen za najboljeg igrača Hrvatske. Pred Evropsko prvenstvo 2004. me je nazvao Oto Barić i rekao mi da su mu se svidjela moja izdanja u Kajzerslauternu, te da mu je potreban iskusan igrač na sredini terena. Nastup u Portugalu je bio kruna moje karijere, mada mislim da sam zaslužio da imam mnogo više utakmica u reprezentaciji. Ali, nisam bio igrač oko koga su postojali interesni krugovi. Niko me nije gurao, sve sam u karijeri uradio sam. U nacionalnom timu sam bio samo kada sam bio u vrhunskoj formi", napominje Bjelica, koji je dres „vatrenih” oblačio devet puta.
Lična karta
Datum rođenja: 20. avgust 1971.
Igračka karijera: Osijek (1991-1992), Albasete (1993-1996), Betis (1996-1998), Las Palmas (1998-1999), Osijek (1999-2001), Kajzerslautern (2001-2004), Admira Vaker (2004-2006), Kernten (2006-2008).
Trenerska karijera: Kernten (2007-2009), Lustenau (2009-2010), Volfsberger (2010-2013), Austrija Beč (2013-?).
Galerija
Bonus video:
