Fudbalski klub Budućnost juče je doživio najteži i najbolniji poraz svih vremena, i to ne na terenu. Klub koji je u bivšoj Jugoslaviji imao ime i reputaciju, koji je trebalo da služi kao model svim klubovima u Crnoj Gori, izbrisan je sa evropske mape, zahvaljujući dugogodišnjem propadanju, pogrešnim odlukama i pogrešnim ljudima koji su ga vodili.
Neće fudbalska Evropa izgubiti ništa time što Budućnosti neće ovog ljeta biti na međunarodnoj sceni - ionako se ime podgoričkog kluba katkad pomene isključivo zbog Savićevića, Mijatovića i ostalih nekada velikih asova.
Neće, realno, ni crnogorski klupski fudbal patiti, jer u minulih šest godina, Budućnost je samo jednom prošla prvu kvalifikacionu rundu, i to administrativnom greškom protivnika.
Slučaj do juče najvećeg crnogorskog kluba je, međutim, priča koja opisuje našu stvarnost - odnosno, šta se događa kada pogrešni i neuki ljudi dobiju moć, ne znajući ama baš ništa o poslu kojim se bave, očigledno iz zabave i ličnih pobuda. Budućnost se nije ugasila preko noći - više od decenije traje urušavanje nekadašnje kakve-takve institucije.
Ipak, početak kraja poklopio se dolaskom Miomira Mugoše na čelo kluba. Iako, kao predsjednik Skupštine, koja, inače, nije održana više od pet godina, formalno nema velika ovlaštenja, on je odlučivao o svemu.
Da se skrati priča - on je postavljao i smjenjivao predsjednike upravnih odbora, direktore, dakle funkcionere - od kojih je samo Kemal Đečević u kratkom periodu, za dvije godine, stabilizovao klub.
Njegovim neočekivanim odlaskom, nezvanično zbog neaslaganja sa Mugošom, počeo je totalni sunovrat na organizacionom i finansijskom planu...
Poreski i ostali dugovi su enormni, spekuliše se cifrom od skoro milion eura. Do sada je Budućnost dobijala licencu “preko veze”, odnosno na osnovu ko zna kakvih potvrda raznih ministarstava i kompanija o otpisivanju ili prebijanju dugova. Fudbalski savez je imao razumijevanja, Uefa gledala krot prste, ali nije to moglo vječno da traje...
"Mislim da bi ostavke čelnika kluba trebalo da se podrazumijevaju. To je, zapravo, najmanje što se može uraditi u ovoj situaciji. Valjda bi se našao neko da počne na pravi način da se brine o Budućnosti i vrati je tamo gdje joj je mjesto", kaže Dimitrije Mirtović, dugodišnji igrač i trener podgorčkog kluba.
Zabrana izlaska na evropsku scenu epilog je haotične situacije koja traje cijele sezone, ali i očigledne nezainteresovanosti čelnika za budućnost kluba. Uostalom, u finalu Kupa, Budućnost je u svečanoj loži imala samo jednog funkcionera - direktora Budimira Miranovića. Mugoša je izgleda imao druge planove, juče smo saznali da predsjednik Upravnog odbora Dragan Mijajlović već duže vrijeme tu funkciju - ne obavlja, dok podgorički klub više od godinu nema sportskog direktora.
"Budućnost nije bila klub svih ovih godina. Da je bila organizovana kako treba, imala bi više od skromna tri trofeja", kaže Mitrović.
Paradoksalno, do prije pet godina, sve slavne generacije, svi bivši asovi, nekadašnji treneri, nisu imali ni djelić onoga što klub ima sada - trening kamp na Starom aerodromu je jedina pozitivna stvar u cijeloj priči o srozavanju institucije.
Ali, umjesto sve boljih generacija, dolaze sve slabije, netalentovanije, neobučenije... Odgovornost trenera u tom dijelu je ogromna...
"I pored toga što je klub konačno dobio uslove kakve dolikuju modernom fudbalu - niti je stvorena prepoznatljiva igra, niti vidim priliv talenata. Nekada je Budućnost “izvozila” po deset igrača po godini, a sada osim nekoliko mladića, poput Mugoše i Golubovića, ne vidim nijednog fudbalera koji odskače", zaključuje Mitrović.
Ipak, momci koji su ove sezone nosili plavo-bijeli dres na terenu su izborili pravo koje su im njihovi poslodavci uskratili.
I zato ovo nije fudbalska priča, jer fudbal je takav kakav je – ovo je priča o klubu od koga je ostalo samo ime i ljudima koji su ga srozali do dna...
Mitrović: Budućnost je uvijek imala jači tim nego klub
Dimitrije Mitrović podsjeća da je Budućnost oduvijek imala bolje igrače i timove, nego što je imala snagu kao klub...
"Budućnost je mnogo puta imala sjajne timove i vrhunske fudbalere, ali klub, kao organizacija, nikada nije mogao da isprati kvalitet ekipe. Od svih klubova, koji su značili nešto u nekadašnjoj Jugoslaviji, samo Budućnost nikada nije ostvarila plasman za izlazak u Evropu, ne računajući Balkanske kupove i ostala takmičenja, u kojima niko nije htio da učestvuje. Naprotiv, jaki timovi Budućnosti gotovo konstantno su jedva opstajali u tadašnjem elitnom rangu. To je znak da klub nikada nije bio dovoljno jak i stabilan, a samo snažan klub može da obezbijedi prave rezultate na terenu", kaže Mitrović.
Galerija
Bonus video:
