"VIJESTI" NA MUNDIJALU

Tuga i ponos "kafeterosa" - kad najbolji navijači moraju kući

Plavi latino-karneval putovao je ka sjeveru Moskve, iz centra grada na stadion Spartaka. Navijači Kolumbije obojili su Crveni trg u žuto, a onda potpuno zasijenili malobrojne engleske navijače na tribinama
52 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 17.05.2019. 14:11h

Od specijalnog izvještača “Vijesti”

Legendarni sovjetski maršal Georgij Žukov sa konja je u utorak motrio da igra i pjesma kolumbijskih navijača ne izađe iz okvira zadivljujućeg latino-melosa.

Spomenik čuvenog vojskovođe u centru Moskve podrhtavao je od navijanja  “kafeterosa”, koji su Crveni trg barem na nekoliko sati obojili u žuto.

Put do stadiona Spartaka iz centralne Moskve vodi preko Puškinove stanice podzemne željeznice, ljubičastom Tagansko-Krasnopresnenajom linijom, sve do sjevero-istoka velikog grada, gdje se nalazi arena najpopularnijeg ruskog kluba.

Stanica “Spartak” sva je u znaku fudbala, sa naslikanim loptama i siluetama fudbalera, ali nije specijalno pripremana za Mundijal - u istom ruhu bila je i prije nešto manje od tri godine, kada je na tom stadionu gostovala Crna Gora.

Engleska i Kolumbija sastale su na Mundijalu u u Francuskoj 1998. godine, u meču koji se pamti po debitantskom golu Dejvida Bekama u dresu Gordog Albiona (2:0). 

Spremao se pravi mundijalski klasik u Rusiji, u utakmici osmine finala, a pogledom smo prije meča tražili engleske navijače.

Međutim, sve je bilo žuto, pomalo i crveno i plavo - navijači sa zastavama Kolumbije, perikama tamošnjih legendi Karlosa Valderame i Renea Igite, maskama domorodačkih poglavica, vuvuzelama i sličnim duvačkim instrumentima, izazivali su osmjehe i oduševljene čak i namrgođenim pripadnicima moskovske policije.

Pravi latino-karneval putovao je ka sjeveru grada...

"Idemo u finale", pjevala je djevojka u crvenom kolumbijskom dresu sa brojem 10.

Prema podacima “Dejli mirora”, blizu 60 hiljada navijača Kolumbije doputovalo je u Rusiju, preletjevši jedan okean i jedan kontinent.

Gotovo zapanjujuće djeluje podatak da je Engleza bilo sedam puta manje u Rusiji - oko osam hiljada.

Naročito zbog toga što reprezentaciju Engleske obično prati armija navijača sa Ostrva.

Put im je bio mnogo kraći, barem dvostruko jeftiniji, a izazov najveći mogući - već 16 godina reprezentacije zemlje iz kolijevke fudbala nije vidjela četvrtfinale Mundijala.

"Ne znam zašto ih je bilo tako malo, možda zbog špijunske afere između Rusije i Engleske, koja je prerasla u pravi diplomatski rat", kaže 45-godišnji Erbin, Kolumbijac iz Medeljina.

Britanska Vlada čak je i savjetovala svoje građane da ne putuju u Rusiju, ne samo zbog zategnutih odnosa, već i zbog brutalne tuče ruskih i engleskih navijača na stadionu i u luci u Marseju, tokom Evropskog prvenstva 2016. godine. 

Sve su to razlozi zbog za neočekivano slabi odziv Engleza, kojima je put u Rusiju očigledno predstavljen kao odlazak u Sibir.

Ali, “kafeterosi” nisu marili. Bilo je to njihovo veče...

“Vamos Colombia, que esta noche tenemos que ganar”, grmjelo je sa sve četiri tribine Spartakovog stadiona.

Svaka odluka američkog sudije na štetu Kolumbijaca bila je praćena zvižducima, toliko gromoglasnim kao da se igralo na stadionu Milionariosa, Nacionala ili nekog trećeg kolumbijskog kluba.

Hames Rodríges, povrijeđena zvijezda “kafeterosa”, samo desetak metara od novinarske lože, u društvu člana stručnog štaba Kolumbijaca, Argentinaca Estebana Kambjasa, saživio se sa navijačima i fudbalerima, ustajao je, gestikulirao, nervirao se, navijao...

"Trenutak kod izjednačujućeg gola pamtiću do kraja života. Ono je bilo ludilo, trans, ne znam kako ga nazovem. Nažalost, presudila nam je lutrija", kazao je 24-godišnji Santjago.

Ako bi se organizovalo takmičenje u navijaju, Komumbijci bi išli barem do polufinala - valjda sa Argentincima, Brazilcima, naravno i domaćim Rusima.

Jedni od najboljih navijača na 21. Svjetskom prvenstvu vraćaju se, međutim, kući nakon 1/8 finala.

Što je, barem prema onome što je viđeno 3. jula na tribinama stadiona Spartaka u Moskvi - kosmička nepravda.

"Ne znam kako je kod Engleza, ali nama je ovo sve - strast, pitanje života i smrti", kazao je tužnim glasom 28-godišnji Hulijan iz Bogote, prije nego što se izgubi u moskovsku noć.

Mladi Japanac Imeuči kaže da Japan ne treba da tuguje

Na tribinama u Moskvi  - mnogo Japanaca, koji su vidali rane nakon šokantnog poraza od Belgijanaca noć ranije u Rostovu na Donu.

Među njima i mladi Imeuči Sato, koji je navijao za Kolumbiju protiv Engleza...

"Nisam ni znao da možemo tako dobro da igramo na ovom prvenstvu. Štaviše, i dalje ne mogu da vjerujem da je jedan Japanac sposoban da postigne onakav gol kao što je to uradio Inui sa kojim smo jaku Belgiiju bacili u nokdaun".

Ipak, kaže da nema razloga za tugu:

"U ovaj rezultat većina ljudi nije vjerovala, pa onda i nije ostao žal za nečim boljim. Igrali smo lijep fudbal i mnogi navijači ovdje su mi to rekli, zbog čega sam posebno ponosan. Mi Japanci imamo jednu dobru osobinu - navikli smo da počinjemo od nule i ne gubimo nadu. Upravo to sada treba da uradimo da bismo nadogradili ovaj dobar rezultat iz Rusije. Napravili smo bazu".

Galerija