Najavljeno – urađeno. Bez greške. Pozicije su razmijenjene, pa će narednih dana osnovni zadatak pljevaljskih fudbalera biti da zadrže liderstvo nakon dva prvenstvena kruga, i da obezbijede dolazak Budućnosti pod Golubinju, u trećem. Ako, u međuvremenu, budu na nivou onog što su pokazali (i uradili) u prve dvije proljećne utakmice, i taj zadatak će biti obavljen kako valja.
Baš kao što je obavljen u srijedu uveče pod Goricom. Jeste, možda, domaćin bio favorit, jeste imao i podršku navijača, jeste prethodnih sedam mjeseci proveo na vrhu tabele, takođe jeste i priželjkivao da stekne pet velikih bodova viška. Sve to jeste, ali nije imao Ivicu Jovanovića, golmana Mijatovića i ostale „rudare“, koji su još jednom demonstrirali većinu dobro poznatih kvaliteta.
A oni se, pored ostalog, sastoje i od savršene discipline u igri, fanatične borbenosti, lakog prilagođavanja na sve vrste izazova. Sastoji se i od onog, možda i najvažnijeg. Od iskustva, mirnoće i odličnog poznavanja puteva kojima se stiže do trofeja.
Rudar to, jednostavno, ima a Budućnost (još) nema. Maksimalnu koncentraciju i 100 odsto usmjerenu pažnju samo na teren, igru, rivala i rezultat, ne mogu da poremete ni nepristojna skandiranja, ni baklje i stolice gdje im mjesto nije, ni povremeni oštriji startovi, ni sudijske odluke, ma kakve one bile. Teren je mjerilo, a kada se tu sve dobro izvaga i odmjeri i još kad malo (kao u derbiju) posluži i sreća, po pravilu pobijedi bolji.
A tom boljem, pomoć sudija ne treba. Oni sve to riješe u 90 minuta, na onih šest i po–sedam hiljada travnatih kvadrata. Pod Golubinjom ili negdje drugo, svejedno.
Trijumf nad najvećim rivalom, razumljivo, dodatno je popravio raspoloženje u „rudarskom“ taboru i „zabetonirao“ ionako ogromno samopouzdanje. Trebaće to momcima Dragana Radojičića, jer slijede nove obaveze. Zeta je na pragu.
"Pobjeda protiv Budućnosti je pobjeda cijele ekipe. Željeli smo taj trijumf, nismo mnogo pričali, svi smo bili kao jedan, vjerovali u sebe, sačekali prave trenutke i jednostavno nismo mogli da izgubimo. U prvom poluvremenu ispoštovali smo sve ono što je dogovoreno u svlačionici. Čak smo im „zabranili“ da nam u prvih 45 minuta šutnu na gol. Onda je stigao penal i vođstvo u najboljem momentu. Već tada sam znao da nećemo izgubiti", kaže najbolji pojedinac derbija i dvostruki strijelac, Ivica Jovanović, napominjući da nadmoćnost Budućnosti u nastavku nije bila razlog za strah.
"Vidjelo se da je Mijatović raspoložen, a kada je tako, nema zime. „Skinuo“ je dva zicera i samo otvorio put da u finišu stavimo tačku na i. Drago mi je što sam baš ja bio egzekutor, mada je to u našoj ekipi sasvim u drugom planu. Važno je da se, ko god trese protivničke mreže, polako primičemo krajnjem cilju. A on se zna – titule. Biće još dosta neizvjesnosti, mnogo utakmica i bodova je u opticaju, Budućnost se sigurno neće lako predati. Ali, i mi imamo dovoljno aduta. I opuštenost, i pozitivnu energiju, i uvažavanje svakog protivnika, i ozbiljnost.
Naravno i ogromnu vjeru u sopstveni kvalitet. A i trenutni pogled na tabelu pokazuje da ipak igramo najbolji i najkonkretniji fudbal u Crnoj Gori. Uostalom, zar derbi nije potvrda", zaključuje mladi napadač, koji je zimus trebalo da bude Rudarova „zlatna koka“ i da odlaskom u inostranstvo napuni klupsku kasu. Međutim, još je tu. A sve dok je tako, šanse Pljevljaka da u šestoj crnogorskoj fudbalskoj sezoni jure svoju drugu duplu krunu, značajno rastu.
Galerija
Bonus video:
