BLIZU, A TAKO DALEKO

Faktor sreće je bio presudan

"Sreća je bila na našoj strani u mnogim utakmicama tokom kvalifikacija, međutim, u dvije posljednje, najvažnije, nije", kaže Zoran Filipovi, prvi selektor Crne Gore.
74 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 25.02.2019. 13:31h

Tačno dvije godine dijele nas od prohladne podgoričke fudbalske noći, u kojoj su „hrabri sokoli“, prethodno zaključivši kvalifikacioni ciklus za Svjetsko prvenstvo, igrali prijateljski duel sa Bjelorusijom. Početnu vrelinu, koju su pratili mečevi nacionalnog tima, ohladila su rezultatska zastajkivanja u takmičarskim nastupima, a pred svega pet hiljada gledalaca na stadionu pod Goricom, gosti su posrnuli u 80. minutu.

Vučinić je na asistenciju Vukčevića zatresao mrežu i poletio u naručje tadašnjeg selektora Zorana Filipovića. Kapitena su pratili i ostali reprezentativci, aklamativno ponudivši novi mandat prvom stručnjaku „sokola“ u istoriji. Ipak, predsjednik crnogorske kuće fudbala Dejan Savićević mislio je drugačije...

Dvije godine su prošle od posljednjeg meča koji je Filipović proveo na klupi crnogorske reprezentacije, za koju je tananim emotivnim nitima ostao neraskidivo vezan. Suvišno je i pitati da li je pratio mečeve sa Češkom.

"Naravno, bio sam kraj televizijskih ekrana i gledao duele - odgovara File, koji je u društvu Dejana Savićevića posmatrao meč omladinskih selekcija Crne Gore i Italije na Starom aerodromu.

Šta je odlučilo ishod baraža?

"Mislim da je faktor sreće bio presudan - na prvu hvata volej nekadašnji ubojiti golgeter Crvene zvezde i Benfike. - Sreća je bila na našoj strani u mnogim utakmicama tokom kvalifikacija, međutim, u dvije posljednje, najvažnije, nije. Ipak, i pored toga, reprezentacija je u ovom ciklusu ostvarila veliki uspjeh i samim plasmanom u baraž.

No, ne valja samo upirati prst u prevrtljivu damu Fortunu. U Pragu, gradu u kome je osnovan prvi univerzitet u slovenskom svijetu, „sokoli“ su se u prvom meču našli u studenskim klupama. Predavači su bili Rosicki, Jiraček, Plašil...

"Formacijski, crnogorska reprezentacija je bila postavljena tako da postigne gol. Međutim, na drugoj strani, Česi imaju iskusne igrače koji nastupaju u jakim ligama, koji znaju dobro da se postave, koji gaje pas igru, ne gube lako loptu, jaki su u kontaktu... U tom smislu, na sredini terena je izgubljena bitka".

Sa bitkom i rat.

"Mislim da smo ostali bez plasmana na EP već u prvoj utakmici. Drugi primljeni gol koštao je mnogo. Da odbrana nije kapitulirala u 90. minutu, postojala je velika mogućnost da se ode u Poljsku i Ukrajinu. Ovako, dva gola zaostatka se teško mogu nadoknaditi".

Fudbalski vozovi za Ukrajinu i Poljsku su odmakli bez Vučinića i drugova. Ostali su tuga i ponos.

"Mnogo mi je krivo zbog ispadanja u baražu. Bili smo tako blizu, a tako daleko. Emotivno sam jako vezan za Savez i reprezentaciju. To je generacija koju sam formirao, a kriterijum selektiranja je bio pravi u smislu da svi reprezentativci u svakom meču daju svoj maksimum. Momci su nastavili sa pravim odnosom prema dresu koji nose, što mi je dalo satisfakciju na ličnom planu".

"Zaista mi je drago što su sa tolikom željom i htjenjem nastavili da daju sve što imaju za reprezentaciju. Ponavljam, veoma mi je žao što nisu uspjeli da se plasiraju na šampionat", zaključuje priču o reprezentaciji Filipović, koji se nedavno vratio iz Kazahstana nakon tromjesečne radne epizode.