SAVJET

Radanović: Englezi su u prednosti, ali se u fubalu nikad ne zna

"Moj savjet je da naši momci odigraju kao što su odigrali i do sada, hrabro i bez respekta prema rivalu", kaže Ljubomir Radanović.
0 komentar(a)
Ažurirano: 07.10.2011. 08:28h

Prije gotovo 24 godine, tačnije u novembru 1987. godine, engleska fudbalska reprezentacija odigrala je prvi i posljednji takmičarski meč na tlu SFRJ, i to u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Zapadnoj Njemačkoj. Na Marakani, u duelu koji je odlučivao o prvom mjestu u grupi i vizi za finalni turnir, „plavima“ selektora Ivice Osima, bio je potreban trijumf kojim bi nadoknadili poraz 2:0 iz Londona godinu ranije.

„Engleska može i mora pasti“ – bila je jednodušna poruka javnosti pred dolazak u Beograd selekcije Bobija Robsona, koju je u junu prethodne godine sa Mundijala u Meksiku otjerala „božja ruka“ Maradone. Generacija Linekera, Šiltona, Adamsa djelovala je jako, ali ne i nepobjedivo. Na drugoj strani, Osim, svjež u ulozi selektora, stvarao je nacionalni tim kao miks iskusnijih braće Vujović, Sliškovića, Hadžibegića i nadolazećeg talasa predvođenog Stojkovićem, Savićevićem, Katanecom, tim kome su predviđani visoki dometi.

"Prije meča sve je bilo pripremljeno za veliki praznik fudbala – ", lektivno sjećanje dvadesetak miliona ljudi na prostoru od Triglava do Đevđelije, golom u 92. minutu splitskog kvalifikacionog duela sa Bugarskom. Golom za 3:2 i odlazak na Evropsko prvenstvo u Francuskoj.

Radanović, koji je u karijeri sakupio 34 reprezentativna nastupa, meč sa Engleskom je ispratio sa klupe.

"To je prva i jedina utakmica u jugoslovenskoj reprezentaciji koju sam presjedio na mjestu za rezervne igrače, jer sam neposredno ranije izašao iz vojske, a selektor Ivica Osim me je zamolio da dođem u slučaju da budem potreban".

Nije bilo potrebe da tada 27-godišnji defanzivac Partizana uđe u igru. U maglovitoj beogradskoj noći, „plavi“ su se pogubili i brzo pomodreli – do 25. minuta selekcija „tri lava“ četiri puta je smjestila loptu u mrežu golmana Ravnića.

"Utakmica je bila riješena našim individualnim greškama, djelimično nastalim pod nesrećnim okolnostima. Nismo izdržali psihološki pritisak".

Engleska je pošla na EURO i nije se proslavila – tim Bobija Robsona vratio se kući povijena repa nakon tri poraza u grupnoj fazi... Iz vremena prošlog u vrijeme sadašnje.

"Teško je praviti paralele u odnosu na taj beogradski meč. Ova engleska selekcija igra bolje na strani nego na svom terenu, jer joj je problem kada treba da gradi igru. Kapelo im je donio italijansku organizaciju, a imaju jake individualce koji mogu da riješe meč. Na drugoj strani, „sokoli“ su pokazali da nema te ekipe sa kojom se ne mogu nositi. Na papiru je prednost na strani Engleza, ali je u fudbalu sve moguće. Najvažnija je koncentracija, bukvalno od prvog do posljednjeg minuta. Moj savjet je da naši momci odigraju kao što su odigrali i do sada, hrabro i bez respekta prema rivalu".

A ko može biti novi Ljubomir Radanović i povesti crnogorsku selekciju na veliko takmičenje?

" Može to da bude bilo koji igrač koji ima želju da jednu situaciju koja izgleda beznadežno preokrene u pobjedu. Neće biti puno prilika i treba sve učiniti da se iskoristi prva koja se pruži", savjetuje 51-godišnji Cetinjanin, koji već duži niz godina živi u Belgiji, i dan-danas dišući fudbal.