Pozno ljetnje sunce bilo je nemilosrdno prema akterima meča u prijestonici, baš kao i Budućnost prema Lovćenu, svojoj omiljenoj mušteriji u posljednje tri sezone. „Plavi“ su, drugim riječima, nastavili da kinje „crvene“, preslišavši ih jedanaesti put zaredom, usput šestom vezanom pobjedom na otvaranju šampionata pomjerivši dosadašnju rekordnu granicu. Dvadeset minuta vatre, klase i poleta i sedamdeset minuta ozbiljnosti i rutine bili su sasvim dovoljni lideru da utaba Obilića poljanu, protiv blijedog i mladošću sputanog Lovćena, koji nije uspio da kompenzuje brojne kadrovske probleme.
"Važne su nam dvije stvari: upisali smo tri boda i nastavili tamo gdje smo stali prije pauze", zadovoljno je rezimirao po okončanju meča Radisav Dragićević, pomoćni trener vicešampiona.
“Samo pobjeda, samo pobjeda”, složno je zagrmio hor „varvara“ smještenih u boksu na zapadnoj tribini, dočekujući svoje ljubimce pred izlazak na zeleni tepih Obilića poljane. Pozivu navijača prvi se odazvao, shodno statusu najboljeg strijelca prvenstva, Admir Adrović. Tačno 150 sekundi nakon prvog zvižduka sudije Novovića, Nikola Vukčević je oteo loptu neopreznom Kaluđeroviću u crvenoj zoni, proslijedio je do svog napadača, koji je bez oklijevanja smjestio u mrežu, upisavši sedmi ovosezonski gol.
"Naš dogovor iz svlačionice pao je u vodu u trećem minutu. Čini mi se da je tada utakmica i riješena", uz uzdah je prozborio šef struke Lovćena, Marko Marković.
Ošamućeni domaćini tek su počeli polako da se dižu kada ih je sačekao novi šok - u 18. minutu Bošković je namjestio loptu na samu ivicu kaznenog prostora, iskosa sa lijeve strane, i izveo slobodan udarac, ne pruživši Bajkoviću ni promil šanse da sačuva svoj gol. I – to je uglavnom bilo to.
"Sve ono pozitivno u našoj igri stalo je u prvih 18 minuta meča", bio je realan Dragićević. - Odlično smo otvorili utakmicu, postigli golove na vrijeme i kontrolisali meč i do tada je sve funkcionisalo na nivou na kome Budućnost i treba da bude".
„Plavi“ su pokazali srce i bez želje da dotuku nemoćnog protivnika prikočili, tek povremeno pokazujući da im ne treba puno da postignu treći gol. Na drugoj strani, bez Jablana i Lopičića, koji su u pauzi pronašli uhljebljenje u egzotičnoj Indoneziji, lišen povrijeđenih Belade, Vladana Radunovića i rovitog Stevovića, Lovćen je u prvom dijelu uspio da stvori samu jednu situaciju pred golom Agovića, ali Vujović i Mirković nisu uspjeli da iskoriste dobar prodor Radovića. Pred odlazak na odmor, rastrčani Flavio je Boškoviću prepustio da sve riješi oči u oči sa Bajkovićem, ali je krilo Budućnosti napravilo potez više.
Ocjenivši na pauzi realne domete rivala, Miodrag Radulović je uvodnim minutima nastavka na klupu preselio Adrovića i Orahovca, pa je malo ko u plavim redovima pokazivao želju da se ozbiljnije suoči sa odbranom Lovćena, osim Radonjića koji je u dva navrata, najprije u 53, a zatim i 72. minutu udarcima glavom pokušao da savlada Bajkovića. Neodlučnost Mirkovića pred golom lidera u 75. minutu, koji niti je šutirao niti centrirao, predstavljala je posljednji trzaj domaćeg sastava da spriječi neizbježni, četvrti ovosezonski poraz...
Lovćen - Budućnost 0:2
Cetinje - Stadion na Obilića poljani. Gledalaca: 800. Sudija: Miloš Novović (Podgorica). Pomoćnici: Danijel Dević (Bar) i Veselin Radunović (Nikšić). Strijelci: Adrović u 2. i Bošković u 18. minutu za Budućnost. Žuti karton: S. Vujović (Lovćen).
Lovćen: Bajković 6, Ćetković 6, J. Kaluđerović 5,5 (Stevović 5,5), Mirković 5,5 (Marković), N. Vujović 5,5, A. Pejaković 5,5, Bogdanović 6, S. Vujović 5,5 (Banović), Radović 5,5, A. Kaluđerović 5,5, M. Radunović 5,5.
Budućnost: Agović -, Radunović 6, Peković 6,5, Đikanović 6,5, Božović 6,5 (S. Vukčević), N. Vukčević 6, Flavio 7, Bošković 7, Orahovac 6 (Golubović), Adrović 7 (Mugoša), Radonjić 6,5.
Bonus video:
