Dejan Savićević oduvao je Zlatka Kranjčara nakon prvog poraza u kvalifikacijama (kao da smo Brazilci ili Njemci) i ušao u velike rizike - ako se Crna Gora ne plasira u baraž za Evropsko prvenstvo, odgovornost će biti isključivo njegova.
Baš kao što Kranjčar više neće biti krivac za eventualni neuspjeh, a opet će se njemu pripisati najveća slava ako Crna Gora 11. oktobra u Bazelu osvoji bod i nakon spektakularnih kvalifikacija (i u pozitivnom, i u negativnom smislu), ipak prigrabi 2. mjesto. Jer, doveo je Crnu Goru na korak od baraža, a gori rezultati protiv Bugarske i Velsa nikako ne mogu da pomute čudesnu jesen iz 2010. godine.
Šta god da se desi, jedna od najljepših evropskih priča u kvalifikacijama završava se na tipično balkanski način
Šta god da se desi, jedna od najljepših evropskih priča u kvalifikacijama završava se na tipično balkanski način - sukobom predsjednika i selektora, započetim još kada je Crna Gora sa 11 bodova bila na čelu grupe, bez poraza, bez primljenog gola, rame uz rame sa Englezima i u vrhu stranica evropske sportske štampe.
Malo fudbalskih argumenata
Jasno je, dakle, da Savićević nije imao mnogo fudbalskih argumenata da smijeni selektora koji se tamo pred početak kvalifikacija, kada je vezao tri poraza u prijateljskim utakmicama i kada je ostao bez tri važna “štiha” Jovetića, Drinčića i Poleksića, nije libio da izjavi - napadam baraž, a neću se pomjeriti ni Englezima!
Treba li napominjati na kojoj je skali optimizma (ili pesimizma) bilo razmišljanje onog koji je juče smijenio Kranjčara, ali i kompletne fudbalske javnosti u Crnoj Gori, naviknute na neuspjehe i izjave tipa “protivnik je favorit, ima fudbalere koji primaju milione, ali mi se nećemo predati”.
Očekivano?
Čudna odluka Savićevića da smijeni Kranjčara (ne baš i neočekivana, makar za one koji su detaljno pratili njihov odnos) može da se uporedi sa odlukom uprave Reala da 2007. smijeni Fabija Kapela, samo nekoliko dana nakon što je osvojio titulu i, još zvučnije, srušio dominaciju moćne Barselone. Iz “kraljevskog kluba” tada je stiglo čudno objašnjenje da Real nije imao igru, da bi koji mjesec kasnije tadašnji sportski direktor Reala i drugi crnogorski fudbalski as, Peđa Mijatović najavio da će “jednog dana objasniti zašto je stvarno Kapelo smijenjen”.
Možda i Dejan Savićević jednog dana i stvarno objasni zašto je Kranjčar smijenjen, jer je juče na pres konferenciji zagrebao samo po površini. Javnost zaslužuje to objašnjenje, a ovako će mahom biti na Kranjčerevoj strani. Jasno, njegovu smjenu je zaista teško objasniti fudbalskim razlozima. Objašnjenja u smislu “dogodili su mu se Vels i Bugarska” i “igrao je previše otvoreno u Kardifu”, i to u istim kvalifikacijama u kojima je redom porušio Tošaka, Hicfelda i Kapela, stvarno nemaju veze sa zdravom fudbalskom logikom.
Kranjčar nije poštovao kodekse Saveza?
Nije tajna, Kranjčareva ljubav prema čašici, te Savićevićeva alergija na ovakvu vrstu ponašanja, bili su glavni kamen spoticanja između selektora i predsjednika Fudbalskog saveza Crne Gore. Kranjčar je, navodno, već drugog ili trećeg dana svog mandata prekršio džentlmenski sporazum sa Savićevićem da se ostavi svojih starih poroka, te skoncentriše samo na fudbal. Kao što je vjerovatno istina da je bilo još mnogo situacija u kojima je Kranjčar pravio prestupe, te “nije poštovao kodekse Saveza”.
Nije tajna, Kranjčareva ljubav prema čašici, te Savićevićeva alergija na ovakvu vrstu ponašanja
Ako je to bilo dovoljno za smjenu, kao i pogrešna taktika u Kardifu i loša priprema meča sa Bugarima, onda je Kranjčar makar zaslužio da mu se daju još dvije šanse - pa makar pio po cijeli dan i noć! Zaslužio je da završi posao koji je započeo, da privede kraju misiju u koju je on jedini vjerovao.
U kontekstu Kranjčareve smjene, gotovo je nevjerovatno koliki se stepen pesimizma uvukao u vrh Fudbalskog saveza nakon remija sa Bugarskom, kada je Crna Gora i dalje bila u fantastičnoj poziciji da se plasira na EP. Savićević je tada svoj lični sukob sa Kranjčarem pogledao kroz prizmu “sve manjih šansi da se plasiramo na Euro”, što je kao opijum djelovalo na ostale članove Izvršnog odbora saveza.
Kada će Crna Gora imati šansu, ako ne sada
Tako je nakon poraza od Velsa gotovo svaki član koji je juče podigao ruku za Kranjčarevu smjenu, ponudio priču - Crna Gora više nema nikakvu šansu da se plasira na EP! Na aerodromu u Kardifu se sa svih strana čulo u formi polušapata: “Švajcarska će dobiti sve utakmica do kraja, mi nećemo dobiti nijednu”.
A pitanje je - kada će Crna Gora imati šansu ako ne sada, kada joj fali samo bod? I kada vjerovati u plasman, ako ne sada?
Ne bi bilo čudno da se svi Kranjčarevi rezultati iz prvog dijela kvalifikacija proglase kao slučajni, a da Crna Gora mirno i bez talasanja krene u kvalifikacije za naredno Svjetsko prvenstvo, gdje - opet neće imati šansu. Jer, Englezi i Ukrajinci će dobiti svaku, mi nijednu...
Galerija
Bonus video:
