Finale Kupa samostalne Crne Gore u fudbalu večeras je imalo svoje 13. izdanje, a niko do sada nije bio ubjedljiv kao Budućnost - Podgoričani su napunili mrežu Lovćena (4:0) i došli do prvog trofeja nakon pune dvije dvije godine, drugog u najmasovnijem takmičenju od 2006, i to u svom petom finalu.
Blistao je Mihailo Perović, autor het-trika, prvi igrač koji je postigao tri gola u finalu, a pobjedu je u finišu potvrdio rezervista Dejan Zarubica.
U predivnom ambijentu na stadionu pod Goricom, koji je brojnošću navijača oba tima (na sve četiri tribine), ali i pjesmom, dekorom, podsjetio na neka stara vremena, Budućnost je donekle iščupala sezonu u kojoj je izgubila prvenstvenu trku sa Sutjeskom, dok je njen trener Branko Brnović osvojio prvi trofej u trenerskoj karijeri.
Lovćen je igrao treće finale Kupa od 2006, doživio je drugi poraz, trener Cetinjana Aleksandar Miljenović izgubio je tek u trećoj utakmici za trofej najmasovnijeg takmičenja (radovao se sa Petrovcem i OFK Titogradom), a njegovu ekipu tek čekaju još značajnije bitke za opstanak, u baražu protiv Koma 4. i 10. juna.
Duel pod Goricom od početka je bio “jednosmjerna ulica”, iako je i Lovćen prijetio, i kod 1:0 i kod 2:0 imali su Cetinjani dobre šanse da se vrate u igru, da makar zakomplikuju posao Podgoričanima.
Budućnost je, ipak, bila puno bolja, iako oslabljena, podsjetila je na neka izdanja sa početka proljećnje polusezone, kada je pod Goricom najteže “stradao” upravo Lovćen, primivši sedam golova (7:0).
Brnović se na konferenciji za novinare pred meč izvinio Mihailu Peroviću, jer ga je, kako je istakao, povrijedio izjavom da je nedostatak prvog napadača Aleksandra Vujovića nenadoknadiv hendikep za njegov tim.
Perović je na terenu pokazao da je prihvatio izvinjenje - odigrao je pravu simultanku i gotovo sam donio svom timu trofej Kupa. Ne samo u ovom meču, jer je njegov gol u revanšu protiv Sutjeske prošlog mjeseca donio Podgoričanima plasman u finale.
Perović je sinoć već u 8. minutu zatresao mrežu i olakšao posao Budućnosti. Mijić je imao loptu, Kaluđerović je uklizao i nehotice asistirao 22-godišnjem napadaču, koji je odapeo sa ivice šesnaesterca, a lopta je Janjuševiću skliznula ispod ruke i završila između stativa...
Bakljada je nekoliko sekundi prije gola, od strane domaćih navijača, upaljena čak i sa brda Gorica, simbolično obasjavši put Budućnosti ka trofeju.
Lovćen je, međutim, mogao vrlo brzo da se vrati u igru, Pejaković je u 11. minutu nakon lopte Gorana Vujovića i sjajnog lažnjaka pogodio prečku sa 10-ak metara, za uzdahe oko dvije hiljade navijača Lovćena na sjevernoj i zapadnoj tribini.
Brzo je Budućnost kaznila taj promašaj Cetinjana, Rajović je u 23. minutu neoprezno faulirao Ivanovića u šesnaestercu, a Peović pogodio sa bijele tačke.
U finišu prvog dijela Lovćenu je poništen gol zbog faula štopera Pejovića, a posljednju veliku priliku da se vrate u meč Cetinjani su propustili početkom nastavka, kada je Marko Draganić ostao sam na stativi nakon ubacivanja Pejakovića, ali je prebacio gol.
Ostalo je bila rutina za Budućnost, Mijić je u 67. minutu propustio veliku šansu, kada mu je odbranio Janjušević, ali je odmah nakon kornera pao treći gol - Božović je centrirao, Raičević glavom prebacio loptu sa prve stative, a Perović je na drugoj ubacio u mrežu.
Nije to bilo sve, Pešukić je u 90. minutu prošao po desnoj strani i uputio prizeman centaršut, a Zarubica iz blizine poslao loptu u mrežu.
Trofej kapitenu Budućnosti Stefanu Miliću (nije igrao zbog suspenzije), uručio je nekadašnji kapiten Budućnosti Nikola Vukčević, sada vezista Levantea.
Pobjeda Budućnosti obradovala je i OFK Titograd, koji je izborio plasman u kvalifikacije za Ligu Evrope.
BUDUĆNOST - LOVĆEN 4:O
Podgorica - Stadion pod Goricom. Gledalaca: 6.000. Sudija: Milovan Milačić (Kotor). Strijelci: Perović u 8. 27. (penal) i 68. i Zarubica u 90. minutu. Žuti kartoni: Raičević (Budućnost), Radišić, G. Vujović (Lovćen).
Budućnost: Dragojević, Pešukić, Filipović, Boljević, Tučević, Mirković, Božović, Mijić, Krkotić (39. Raičević), Ivanović (74. Zarubica), Perović (83. Roganović).
Lovćen: Janjušević, M. Draganić, Rajović, Pejović, Radišić, Kaluđerović, Eraković, Petričević (72. J. Vujović), Pejaković (72. Marković), Camaj, G. Vujović.
Bonus video:
