Kada je Japan prvi put kao gost nastupio na Kopa Americi, 1999. godine, nova zvijezda japanskog fudbala još nije bila ni rođena.
Osamnaestogodišnji Takefusa Kubo će na ovogodišnjoj Kopa Americi zaigrati zvanično kao novi igrač madridskog Reala, kao šesto pojačanje Madriđana u ovom prelaznom roku (nakon Azara, Jovića, Mendija, Militaa i Rodriga).
Potpisao je petogodišnji ugovor, a plata će mu biti million eura po sezoni. Naredne sezone igrati za Kastilju, drugi tim Madriđana, po potrebi će biti na raspolaganju i Zinedinu Zidanu. Njegov sada već bivši klub, Tokio (za koji je Kubo ove sezone upisao 16 mečeva i pet golova) dobio je dva miliona eura obeštećenja.
Ovaj transfer ne bi izazvao toliku pažnju da se ne radi o japanskom tinejdžeru, koji bio nekada velika nada Barselone, u koju je stigao sa 10 godina, kada ga je katalonski klub “oteo” klubu Kavasaki Frontale. U “La Masiji” je dobio nadimak japanski Mesi, ali je samo četiri godine kasnije, 2015. morao da se vrati u domovinu, jer je utvrđeno da je klub sa Nou Kampa kršio pravila FIFA oko dovođenja mladih igrača, zbog čega je ugovor poništen, pa se mladi fudbaler vratio u Japan.
Četiri godine kasnije, kao punoljetnik, Kubo se vraća u Španiju, ne u Barselonu, kako su mnogi mislili, već u redove najljućeg rivala. Real je bio brži i od Mančester sitija i Pari sen Žermena, koji su, takođe, pokazali veliko interesovanje za mladu japansku zvijezdu.
Visok 173 cm i težak 63 kg, Kubo je sa svojim driblinzima, koji podsjećaju na Lionela Mesija, postao ekstra popularan i na jutjubu.
Za seniorsku reprezentaciju Japana je debitovao 9. juna protiv Salvadora, a dio je i tima koji učestvuje na Kopa Americi koja je počela sinoć.
Dolazak Kuba u Real samo je potvrda da japanski fudbal nastavlja da proizvodi odlične fudbalere. Teško se o japanskom fudbalu može govoriti a da se ne pomene vječiti Kazujoši Mijura, koji i sa 52 godine i dalje igra, u dresu Jokohame, u drugoj japanskoj ligi, kao najstariji aktivni fudbaler svijeta. Kralj Kazu, kako ga zovu, karijeru je počeo u brazilskom Santosu 1986. godine (u Brazil je stigao kao 15-godišnjak), a nastupao je za brojne klubove, 1994. godine je postao prvi Japanac koji je zaigrao u Seriji A, u dresu Đenove, a igrao je i za zagrebački Dinamo (1999), dok je od 2005. godine je u Jokohami.
Najpoznatiji Japanac koji je igrao u Italiji bio je Hidetoši Nakata, koji je 2001. godine uzeo i Skudeto sa Romom, posljednji u istoriji “vučice”, igrajući zajedno sa Totijem, Batistutom, Montelom, Samjuelom, Emersonom i ostalima… Sa Parmom je osvojio Kup Italije, klupsku karijeru je završio u Boltonu, a sa reprezentacijom Japana je igrao na tri Mundijala, na jednom kao kapiten.
Nakon Mijure i Nakate, u Seriju A je 2002. godine stigao Šunsuke Nakamura, u Ređinu, za koju je u tri sezone postigao 12 golova iz slobodnih udaraca. Pored Japana, igrao je u Škotskoj (Seltik) i Španiji (Espanjol), prije nego se vratio u Japan, gdje igra i dalje, sa skoro 41 godinom, za Jubilo.
I dalje igra Keisuke Honda, u Melburnu (Australija). Pored toga što je igrao u Holandiji (Venlo) Rusiji (CSKA), Italiji (Milan), Meksiku (Pačuka), Honda je, interesantno, i aktuelni selektor Kambodže, te predsjednik austrijskog drugoligaša Horna. Bio je jedan od protagonista u trijumfu Japana na Kupu Azije 2011. godine.
Hronološki, posljednji biser japanskog fudbala, prije Kuba, je Šinji Kagava, koga je otkrila Borusija Dortmund, koja ga je 2010. godine dovela u Evropu. Nakon dvije sezone pod komandom Jirgena Klopa je stigao i poziv Mančester junajteda, ali se nije proslavio u Premijer ligi, pa se nakon dvije sezone vratio u Dortmund. Prošle sezone je bio pozajmljen Bešiktašu, i na Kopa Americi želi da pokaže da može da se vrati u prepoznatljivu formu…
Bonus video:
