NAPADAČ GRUZIJSKOG SABURTALA

"Šerif" Ognjen Rolović se naoštrio za Dinamo

Crnogorski napadač najzaslužniji što je gruzijski Saburtalo prošao moldavskog šampiona u prvoj rundi kvalifikacija za Ligu šampiona
1780 pregleda 0 komentar(a)
Momenat kada je Rolović postigao pogodak vrijedan plasmana, Foto: Saburtalo Tbilisi
Momenat kada je Rolović postigao pogodak vrijedan plasmana, Foto: Saburtalo Tbilisi

Zaigrati na “Marakani”, stadionu JNA, “Poljudu” ili “Maksimiru”, oduvijek je je bio jedan od snova svih fudbalera sa prostora bivše Jugoslavije.

Brojnim crnogorskim igračima ostvarili su se takvi snovi, ali do jednog od kultnih fudbalskih terena nisu morali “zaobilaznicom”, kao Ognjen Rolović.

Priliku da zaigra na zagrebačkom “Maksimiru” nekadašnji fudbaler Mladosti (sadašnjeg OFK Titograda) zaslužio je kao napadač gruzijskog prvaka Saburtala, senzacionalnog pobjednika dvomeča prve runde kvalifikacija za Ligu šampiona protiv moldavskog Šerifa. Rolović je tom dvomeču postigao prvi i posljednji, odlučujući gol za eliminaciju velikog favorita iz Moldavije i plasman u 2. kolo, u kojem će se Gruzijci sastati sa prvakom Hrvatske.

- Slavili smo u Moldaviji u prvom meču 3:0, a koeficijent na našu pobjedu bio je preko 11. Mi smo, ipak, iskoristili potcjenjivački i nonšalantan pristup Šerifa da od starta napadnemo visokim presingom, a kada sam pogodio u 30. minutu, oni jednostavno nisu uspjeli da se sastave. Dobili smo 3:0, a trebalo je bar sa još dva gola ubjedljivije. U drugom meču dali su nam tri gola za 11 minuta, ali za razliku od njih, mi smo se na vrijeme „probudili” u drugom poluvremenu. Postigao sam gol za prolazak i svi u klubu i Gruziji čestitali su mi na igrama. Ipak, taj poraz u revanšu na našem terenu u potpunosti je utišao euforiju nakon velike pobjede u Moldaviji - sabira utiske 25-godišnji Podgoričanin u razgovoru za „Vijesti”.

Rolović je od početka sezone član Saburtola, sa kojim ima ugovor do kraja takmičenja u najjačoj ligi Gruzije početkom decembra.

- U klubu su ipak zadovoljni, jer prolaskom u drugo kolo bez obzira na ishod dvomeča sa zagrebačkim „modrima”, obezbijedili smo nastavak kvalifikacija makar kroz Ligu Evrope. Ipak je revanš sa Šerifom pokazao neiskustvo Saburtola i to ne samo u evrokupovima. Klub postoji tek 20-ak godina i opredijeljen je na rad sa mladima, pa osim Vagnera Gonkalveša i mene, svi ostali prvotimci su prošli fudbalsku akademiju Saburtola. A ja sam zadovoljan, i više od toga, jer evropski mečevi su prilika za dokazivanje, kao i igranje pred velikim brojem gledalaca. Baš zbog slabog interesovanja publike ja sam rano otišao iz Prve crnogorske lige, jer se valjda fudbal igra zbog navijača. Igranje u Evropi je zato posebno iskustvo i odskočna mi je daska ka onome čemu stremim. To je prelazak u neki veliki klub, u kojem bih se afirmisao i bio na radaru selektora crnogorske selekcije - ističe Rolović.

Revanš protiv Dinama na “Maksimiru” biće bez publike, jer su Zagrepčani pod kaznom Uefe...

- Siguran sam da ću dati sve od sebe, a s obzirom na neiskustvo i mladost naše ekipe, to bi moglo da nam smanji pritisak. Moji saigrači su tehnički odlični i ako budem imao pravu podršku, onda ću imati priliku da se dokažem protiv velikog kluba. Jer, ipak, Dinamo je u posljednje dvije decenija najveći klub u regionu - zaključio je Rolović.

Golgeter s diplomom

Nakon Mladosti i Koma, Ognjen Rolović je redom igrao za Kercem Ajaks i Birkirkaru sa Malte, albansku Kamzu... Ipak, u dresu gruzijskog Saburtola postigao je prve evropske golove i to u debiju kluba na evrosceni.

- Napokon sam rasterećen drugih obaveza i maksimalno posvećen uspjehu u fudbalu. Završio sam Fakultet državnih evropskih integracija (FDES), a savršeno sam svjestan svojih kvaliteta. Povreda koju sam zadobio nakon sjajnog starta od četiri gola u tri utakmice je prošlost. Mada to ovdje nije lako, jer se u mjesecu igra po pet utakmica i nema se vremena za pravu pripremu tokom sezone. Oporavio sam se, međutim, na vrijeme da u utakmicama protiv Šerifa pokažem koliko mogu - kazao je Ognjen Rolović. On nastavlja porodičnu tradiciju, jer je njegov otac Željko sa uspjehom igrao u OFK Titogradu (nekada Mladost), Budućnosti, Leotaru, Rudaru, Hong Kongu...

Preporučujemo za Vas