POTREBNE SU PROMJENE

Dirljiv monolog Mikela Artete, trenera Arsenala, koji se oporavio od koronavirusa: Vrijeme je da se mijenjamo

“Dakle, ovo je sjajna prilika. Ne smije da bude izgovora. Kod kuće smo zajedno i stvarno uživamo u ovim trenucima. Pitate se, da li je ovo minus za socijalizaciju djece? Da, jeste. Ali istovremeno, ovo je jedinstvena prilika da budu s roditeljima i dobiju potrebnu pažnju. Tako da se u tom smislu, emocionalno, osjećam vrlo zadovoljno, jer im dajem sve - a to je nešto na šta nisam naviknut”
18080 pregleda 0 komentar(a)
Arteta, Foto: AP
Arteta, Foto: AP
28.03.2020. 10:44h

Premijer liga je stala kada je objavljeno da je menadžer, Mikel Arteta, zaražen koronavirusom. Bilo je to 12. marta. Tačno dvije sedmice kasnije, Baskijac je objavio da se izliječio u samoizolaciji, na svoj 38. rođendan (26. mart).

Ne zna se kada će ponovo krenuti lopta, za sve zdavorazumske ljude, pa i prave fudbalske navijače, to i nije najvažnije pitanje - o nečem sličnom razmišljao je Mikel Arteta, sastavljajući opširno i vrlo emotivno pismo, objavljeno na sajtu Arsenala.

 “Prije svega, želio bih da prenesem poruku svim ljudima koji su izgubili svoje najmilije, onima koji pate u bolnicama, imaju teške trenutke i bolesni su: vrlo smo zahvalni svima koji se bave zdravstvom, koji rade u klinikama, ljudima u samoposlugama, ljudima koji pružaju usluge dostave hrana, prevoza, medijima... I dok god imamo priliku da barem malo smanjimo rizik od bolesti, pozivam sve da budu odgovorni i ostanu kod kuće, što je duže moguće. Molim vas! To je sve što možemo da učinimo - nemamo priliku da pomognemo drugima u ovim okolnostima, zato vas molim da barem ostanete kod kuće i učinite ono što je potrebno”.

 “Moramo da pokušamo da pomognemo Ministarstvu zdravstva u najvećoj mogućoj mjeri, u kojoj god se zemlji se nalazili, i moramo da omogućimo starijim osobama kojima je to potrebno više nego bilo kome drugom da dobiju liječenje koje im je neophodno. Moramo da usporimo proces, moramo da usporimo virus, zato vas još jednom molim, gdje god da se nalazite - ostanite kod kuće”.

 “Što se mene tiče, osjećam se potpuno oporavljeno. Imao sam neke simptome. Kad su nas zvali iz kluba i obavijestili nas da smo mogli da budemo izloženi virusu zbog vlasnika Olimpijakosa kad smo igrali s njima - u tom trenutku... ne znam, u sebi sam osjetio da je to upravo ono što imam. Sjutradan je trebalo da igramo protiv Mančester sitjia, pa sam odmah nazvao doktora.

Postojao je ogroman rizik - osim toga, prvi sam osjetio simptome, vrlo jasne simptome. Ako je to istina, tada su svi igrači i ljudi povezani s klubom koji su me svakodnevno kontaktirali bili u opasnosti. Kako nismo mogli sami da donesemo odluku, morali smo da razgovaramo s Premijer ligom, Mančester sitijem. Utakmica je odložena”.

Očito je da su nas dotakle sve vijesti koje smo dobijali iz Kine, Italije, a potom Španije. Vremenom shvatiš: ‘Jao, svako se može zaraziti, ovo je vrlo ozbiljno’ - i počnete da razmišljate o ljudima s kojima ste razgovarali, o drugim ljudima koji su možda povezani s njima. A onda sve postaje zastrašujuće”.

 “Što se tiče simptoma, imao sam normalan, valjda blag oblik koronavirusa - tri ili četiri pomalo problematična dana, s blagom temperaturom, suvim kašljem i određenom nelagodom u grudima. To je sve. Poteškoća je u tome što ne živim sam, štaviše - imam troje djece kod kuće, bio sam zabrinut. Moja supruga je prošla kroz to, takođe, a prošla je i naša dadilja. Hvala Bogu da se djeca nisu razboljela. Sada smo svi u savršenom redu”.

“Učinio sam sve što sam mogao. Izolovao sam se u hotelskoj sobi, bio sam sam tamo dva do tri dana, ali nakon drugog dana moja se supruga takođe počela da osjeća simptome. Vjerovatno je bilo kasno - u vrijeme kad su se moji simptomi pokazali, ona je već bila zaražena. Stoga nismo mogli da spriječimo širenje virusa u našoj kući - već je bilo kasno kada sam primio pozitivan test”.

 “Šta sada radim kod kuće? Pa, imam troje djece - od 10 godina, sedam i četiri godine. Možete li da zamislite tu koliličinu energije! Ja sam vrlo pozitivna osoba, i pokušavam na trenutak da kažem: ‘Pa, šta možemo da naučimo iz ovoga?’ Kakva je ovdje lekcija i koje se mogućnosti otvaraju za nas? Već 10 godina nisam imao priliku da se probudim sa svojom djecom i provodim puno vremena s njima, posvetim im se, saslušam ih. Pa i da uradim domaći zadatak s njima. I ista stvar sa mojom suprugom”.

“Dakle, ovo je sjajna prilika. Ne smije da bude izgovora. Kod kuće smo zajedno i stvarno uživamo u ovim trenucima. Pitate se, da li je ovo minus za socijalizaciju djece? Da, jeste. Ali istovremeno, ovo je jedinstvena prilika da budu s roditeljima i dobiju potrebnu pažnju. Tako da se u tom smislu, emocionalno, osjećam vrlo zadovoljno, jer im dajem sve - a to je nešto na šta nisam naviknut”.

 “Mislim da svi da razumijemo koliko smo potrebni jedni drugima. Živimo u svijetu društvenih mreža, u svijetu u kojem je sve WhatsApp poruka. Ali koliko je važno dodirnuti jedno drugo, osjetiti jedno drugo i zagrliti se? To mi nedostaje u odnosima s mnogim ljudima koje volim. Moramo biti emocionalno otvoreniji. Moramo međusobno da razgovaramo o svojim osjećajima. Slično je i u profesionalnom smislu, u odnosu sa fudbalerima - mislim, zapravo već znam, siguram sam, da u timu imam nekoliko fudbalera koji su 100% spremni da idu novim putem”.