KLUPA SARAJEVA JE SAN

Hadžibegić: Gostovanje Budućnosti jedno od težih, neodlazak na EP 1992. najtužniji momenat

"Sarajevo je dio mene, više od pola mog tijela. Ja sam selektor Crne Gore. Imam ugovor sa Savezom, imam moralni dogovor sa Dejanom Savićevićem i nema novca i sile kojom bih to prekršio", kaže Hadžibegić
6136 pregleda 4 komentar(a)
Faruk Hadžibegić, Foto: Savo Prelević
Faruk Hadžibegić, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 19.04.2020. 20:23h

Selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore Faruk Hadžibegić priznaje da mu je san da trenira Sarajevo, ali da riječ datu čelnicima FSCG nikada ne bi prekršio, sve i da poziv stigne.

"Sarajevo je dio mene, više od pola mog tijela. Mene će sahraniti u dresu ovog tima. Ja sam selektor Crne Gore. Imam ugovor sa Savezom, imam moralni dogovor sa Dejanom Savićevićem i nema novca i sile kojom bih to prekršio. Danas sam na jednom mjestu i volim uvijek hodati uzdignutog čela", kaže Hadžibegić u intervjuu za "Oslobođenje".

Kao fudbaler Sarajeva Hadžibegić je igrao u ligi stare Jugoslavije, a posebno pamti gostovanja Budućnosti i Hajduku.

"Ako moram da izvojim, rekao bih da je meni najteže bilo igrati na stadionu Budućnosti i na splitskom Poljudu. Budućnost i Hajduk su uvijek imali dobre ekipe i velike ambicije. I bilo je to neko prijateljsko rivalstvo između Budućnosti i Sarajeva, te Hajduka i Sarajeva. Uvijek su imali veliki motiv da pobijede bordo tim, bar sam ja imao takav osjećaj", ističe Hadžibegić.

Sjeća se i vremena kada je trebalo da pređe u Hajduk.

"Sve je bilo dogovoreno. Bio sam na kraju ugovora sa Sarajevom, imao sam dobru situaciju. Igrao sam u sjajnoj formi, nastupao za reprezentaciju. Rekao bih da sam tada bio u modi. Tako da su me kontaktirali čelni ljudi Hajduka, a razgovarao sam s Titom Kiriginom. Rekao bih iz ove perspektive da me bilo malo ponijelo. No, kada se sve sleglo, shvatio sam jedno - da bez Sarajeva ne mogu i da je to moj  život. Tako da sam ponovo razgovarao s Kiriginom i objasnio mu okolnosti. Imao sam sreću da mi je ovako rekao: "ako je Sarajevo u pitanju, ja to razumijem i opraštam ti kao da ništa nije bilo. Ako je  drugi klub u pitanju, za mene prestaješ biti živ čovjek i uništiću ti karijeru". U tim trenucima bio sam najsrećniji na svijetu. Nakon toga se rodilo veliko prijateljstvo s njim, ali i cijelom porodicom".

Najdražih i najtužnijih pet minuta u karijeri...

"Kroz čitavu karijeru pamtim samo lijepe stvari. Naravno, ima zadovoljstva, ali i tuge.Titula sa Sarajevom 1985. godine je najdražih pet minuta karijere. Borili smo se u jakoj konkurenciji i na kraju smo došli na vrh. Najtužniji? Teško je reći. Mislim da je neodlazak na Evropsko prvenstvo 1992. godine bio izuzetno stresan trenutak za mene. Tada sam bio kapiten reprezentacije i odustao sam od nacionalnog tima. Nazvao sam Miljana Miljanića i Batu Bulatovića i rekao da više neću da budem član reprezentacije. Bio je april 1992, rekao sam da ne mogu i ne želim više da igram".

Hadžibegić je 1999. godine kratko bio na klupi reprezentacije BiH - od marta do oktobra.

"Žalim što nisam ostao duže, ali ako hoćete da radite, morate dobro da se osjećate u tom okruženju. Ja nisam imao takav osjećaj. Zbog mog autoriteta da svima odgovaram. Žao mi je, mislim da sam mogao da dam više. Ali, za to je trebalo da dobijem pravu priliku, mnogi su je dobili. Mislim da to nije bilo  pošteno", zaključio je crnogorski selektor.