Fudbaleri u Crnoj Gori nemaju prave uslove za oporavak od povreda

Kako se sprovode moderni procesi rehabilitacije i oporavka od povreda fudbalera u Crnoj Gori, koliko naši klubovi uopšte posvećuju pažnju fizikalnoj terapiji, kakva je opremljenost klupskih ambulanti

3108 pregleda 34 reakcija 12 komentar(a)
Foto: Privatni album
Foto: Privatni album

Najveći i najodgovorniji aspekt u radu fizioterapeuta jeste postupak rehabilitacije (liječenja) sportske povrede fudbalera. Nažalost, klubovi prvoligaškog karavana u Crnoj Gori imaju ambulante u kojima u najvećoj mjeri ne zapošljavaju specijalizovana lica, specijaliste primijenjene fizioterapije, edukovane za profesionalan rad u klubu.

Najčešće povrede kod crnogorskih prvoligaških fudbalera procentualno jesu distorzija (iščašenje) skočnog zgloba, praćena istegnućem ligamenata stopala, istegnuća mišića aduktora kuka (primicači), kao i hamstringa (mišići zadnje lože), te rupture (pucanja) istih.

Brzina vraćanja na teren zavisi od više stvari, prije svega od opremljenosti klupske ambulante, metoda liječenja, ali i efikasnosti rada fizioterapeuta, specijaliste za rehabilitaciju povrede.

U Crnoj Gori svega nekoliko klubova Prve lige posjeduje adekvatnu klupsku ambulantu i zapošljava fizioterapeute edukovane za profesionalan rad, neophodan profesionalnim fudbalerima u zemlji.

Ključni segment oporavka od povreda je dijagnostika. Za sumnju na povrede kostiju i zglobova, fudbaleri se podvrgavaju RTG snimanju i CT skeneru, za čistiji prikaz.

Kod mišićnih povreda prvi pik jeste ultrazvuk mekih tkiva koji sprovode specijalisti radiologije (u poslednje vrijeme se i specijalisti u fizioterapiji edukuju za to). Najbolja metoda dijagnostike, nakon smanjenja otoka i formiranja hematoma u mišiću (ako su prisutni i formirani) jeste MRI dijagnostika magnetnom rezonancom, koja daje najvjerniji prikaz. Kada specijalista radiologije da predlog dijagnoze, a potvrde je izvještajem ortoped, neurolog, i dr. fizioterapeut specijalista u sportu, može početi sa radom.

foto: Privatni album

Najbrže se oporavi kontuziona povreda (nastala udarcem mehaničke prirode) - nekoliko dana, a najsporije stanje nakon rekonstrukcije prednjeg ukrštenog ligamenta - do šest mjeseci. Posljednjih godina bilježimo porast ovog tipa povreda u svijetu i kod nas. Istegnuće mišića može da se sanira za osam do 14 dana, a rupture mišića u periodu od dvije do četiri sedmice.

Elektroterapija je primjena modaliteta struje, ultrazvuka, magnetnog polja, lasera, ali u novije vrijeme i radiofrekfence i udarnog talasa u cilju smanjenja bola I otoka, poboljšanja lokalne I opšte cirkulacije, ali i nervne provodljivosti.

U fudbalskom klubu Dečić fudbalere podvrgavamo terapijom najnovije generacije TECAR terapija, koja važi za tehnološki hit u Evropi i svijetu. Zasniva se na tretiranju tkiva biokompatibilnom radijalnom energijom koja ubrzava mtaboličke procese na ćelijskom nivou.

Koristimo HILT laser visokog inteziteta koji ima tendenciju prodiranja snopom jakog usmjerenog zraka u dublja tkiva, u cilju smanjenja bola. Osim analgetskog dejstva, može imati i biostimulativno, zavisno od jačine lasera.

Shock Wave terapija je primjena udarnog talasa u cilju smanjenja i eliminacije bola uzrokovana tendinopatijama, a naručito nakupljenih kalcifikata (petni trn kosti).

Rehabilitacija povrede se, međutim, nikada ne zasniva samo na elektroterapiji.

Kineziterapija - liječenje vježbama u sportu ima skoro i najvažniju ulogu. Rana aktivacija mišića je neophodna u cilju bržeg i kvalitetnijeg vraćanja fudbalera u trenažni proces. Terapijske vježbe fizioterapeut može sprovesti ukoliko ima znanje ili sertifikat iz PNF (Proprioceptivna neuromišićna facilitacija).

Na osnovu problema koje sportista ima, vježbama rješavamo problem propriocepcije, smanjene snage povređenog segmenta, lošeg balansa ili koordinacije pokreta, narušene posture tijela. Fudbaler prolazi funkcionalni trening sa fizioterapeutom kluba, te kondicionim trenerom prije apsolutnog treninga punog inteziteta.

Opremljenost ambulanti, nažalost, u većini naših klubova nije na zavidnom nivou, pa sportisti nemaju adekvatne uslove za oporavak. Tendencija je da u Crnoj Gori trpi pozicija fizioterapeuta, vrlo važna karika u lancu rehabilitacije povreda.

Fudbal je kolektivan sport, i često rezultat trpi zbog povreda koje su neminovnost. Ono čemu težimo kao profesionalci jeste da damo maksimum u radu shodno mogućnostima. Gledano sa aspekta vremena koje je iza nas, i nije došlo do pretjeranih ulaganja u sportsku fizioterapiju, barem kada je riječ o fudbalskim klubovima. Trpi nabavka aparature, angažmana kvalitetnog kadra, gdje svega nekoliko klubova vodi računa da ulaže u kvalitet.

Zbog toga svi zajedno moramo bolje da bismo podigli nivo zdravstvene zaštite fudbalera na viši nivo, da imamo kvalitet u sportskoj fizioterapiji, koji bi zdravim funkcionalnim fudbalerom donio razultat kako u klubovima, tako i u reprezentativnim selekcijama.

Autor je specijalista prim.fizioterapije - fizoterapeut FK Dečić i kadetske reprezentacije Crne Gore

Bonus video: