najbolji crnogorski fudbaler o argentinskoj legendi

Savićević o Maradoni: Najbolji, neponovljivi - niko nije imao takvu strast prema fudbalu

“Niko nikada nije imao takvu strast prema fudbalu kao što je imao Dijego”, kazao je Savićević za TV Vijesti.

36097 pregleda 872 reakcija 23 komentar(a)
Maradona i Savićević, Foto: Printscreen
Maradona i Savićević, Foto: Printscreen
Ažurirano: 27.11.2020. 12:03h

“Otišao je čovjek koji je obilježio fudbal. Otišla je legenda – sada će da bude još veća. On je najbolji igrač kojeg sam gledao i protiv kojeg sam igrao. Bio je jedinstven i neponovljiv”.

Tako o Dijegu Maradoni govori Dejan Savićević, najbolji crnogorski fudbaler svih vremena.

Maradona se od ostalih velikih igrača izdvaja još po nečemu...

“Niko nikada nije imao takvu strast prema fudbalu kao što je imao Dijego”, kazao je Savićević za TV Vijesti.

Njihovi fudbalski putevi su se ukrstili jednom - Firenca, 30. jun 1990. Mundijal u Italiji.

“On je bio moj idol. Prije njega Platini, ali kada se pojavio Dijego, vidjela se razlika u klasi. Iskren da budem, jedva sam čekao da ga vidim uživo – kakav je, kakvi su mu mišići, kako izgleda, kako se zagrijava. Iako sam imao 24 godine, i već imao dobru karijeru u tom periodu, osjećao sam se kao lada sam bio klinac iz Budućnosti koji je gledao neke igrače Zvezde, Hajduka, Partizana... Bio je nonšalantan, odvezanih pertli, spuštenih štucni do članaka, noge su mu sijale od ulja... Bio je opušten, žonglirao je, trčkarao, svi su se zagrijavali na jedan način, on na drugi”, kazao je Savićević.

Savićević i Maradona upoznali su se lično prije četiri godine u Kataru...

“On, Zvone Boban i ja smo sjedjeli i pričali o svemu. I tada sam vidio da je sve što je radio u životu van fudbala ostavilo trag na njemu. Bio je spontan, normalan, običan – bio je human”.

Savićević je u Italiju došao kada je Maradona napustio Napoli i održavao kaznu od 15 mjeseci zabrane igranja zbog korištenja kokaina. Osjetio je, međutim, i dobro je upoznat sa veličinom i zaostavštinom koju je ostavio u Napulju.

“Čitam da će da stadionu nazovu njegovim imenom – zaslužio je. On je bio sinonim bunta, borbe juga protiv sjevera Italije. Većinu titula osvojili su Milan, Inter i Juventus, Napoli sa njim dvije, a uvijek je postojao jaz između te 'dvije Italije'. Maradona je bio lider siromašnog juga protiv bogatog sjevera – i pobijedio je. To Napolitanci ne zaboravljaju, on je za njih bio i ostao božanstvo”.

Slušao je priče i o njemu i njegovom životu, koje mu je prenosio Nando de Napoli, sa kojim je igrao u Milanu, a koji je bio Maradonin saigrač u Napulju.

“Nando je bio veliki Dijegov prijatelj, pričao mi je mnogo o njemu. Tada je Nando bio slobodan, a Dijego oženjen, ali je često dolazio kod njega u toku noći, u tri-četiri sata ujutro, sa djevojkama... 'Ja moram na trening u 10, a on dolazi pred zoru. Prespava i dođe na popodnevni trening. Kada se u gluvo doba noći čuje zvuk automobila – Ferari testarosu je vozio tada – znam da je on. Često sam se pravio da ga ne čujem', pričao mi je Nando. Nije bilo lako njegovim saigračima ni na treninzima, svi su gledali u njega – teško su se privikavali, jer je bio čudo”, kaže Savićević.

Novi Maradona teško da će se pojaviti – njegova sposobnost je, ističe Savićević, bila tolika da je od prosječnih ekipa stvarao šampionske. To je, kaže Savićević, uradio i sa selekcijom Argentine i sa Napolijem.

“Sa njim u prosječnom timu – odmah si bio favorit. Osvojio je Mundijal sa dva-tri igrača – Buručagom, Valdanom i možda još jednim dobrim igračem. Ostali su bili, realno, prosjek. To je isto uradio sa Napolijem, makar na početku karijere u tom timu. On je imao pokretačku moć kakvu drugi fudbaleri, pa ni Mesi, nemaju. Mesi jeste njegov nasljednik, obilježio je posljednjih 10-15 godina, ali, eto, ne može da uradi to što je uradio Maradona”.

I vremena su, kaže Savićević, bila drugačija...

“Teško je porediti epohe. Ko se sjeća Mundijala 1982. godine, kada su ga Italijani tukli cijelo vrijeme. Danas bi zbog tih startova dobili tri crvena kartona, a tada je samo Đentile dobio žuti. U današnje vrijeme ima više mečeva, igra se brže, ali su igrači zaštićeni. U njegovo vrijeme igralo se mnogo grublje, a sudije nisu štitili asove kakav je bio on – uostalom, njemu su slomili nogu u Španiji”.

Maradonini politički i društveni stavovi su ga, takođe, izdvajali od fudbalskog establišmenta, ističe Savićević.

“Bio je ljevičar, govorio je da političari uzimaju sve za sebe, a ništa ne daju narodu. Argentina je siromašna zemlja, sa mnogo problema, a Maradona je bio taj koji se zalagao za sirotinju, radničku klasu, jer je potekao iz takvog okruženja. I zbog toga je bio obožavan u domovini, nikada nije bio član političke partije, nikada nije ulazio u politiku, ali je imao svoje stavove. Svi, ostalom, znaju za njegovo prijateljstvo sa Fidelom Kastrom, Evom Moralesom...”.

Svijet je napustila zaista fascinantna ličnost – omiljen i kontroverzan, čovjek koji je dotakao i raj i pakao, ali čovjek koji je bio, ostao i biće simbol jednog vremena i najpopularnijeg sporta.

“Dok god se fudbal bude igrao, ko god bude znao nešto o fudbalu, znaće o Maradoni”, zaključio je Savićević.

Preporučujemo za Vas