Tim Leverkuzena u sezoni 2001/2002, Foto: Twitter

PODSJEĆANJE NA ČUVENU SEZONU

Kako je Bajer Leverkuzen postao Bajer Neverkuzen

Slavna generacija “farmaceuta” koja je u sezoni 2001/02. mogla da osvoji sve, a nije osvojila ništa

19276 pregleda 22 reakcija 3 komentar(a)
Tim Leverkuzena u sezoni 2001/2002, Foto: Twitter
Tim Leverkuzena u sezoni 2001/2002, Foto: Twitter

Roberto Karlos je trčao po lijevoj strani terena – Brazilcu brzina nikada nije predstavljala problem, a tako je bilo i ovog puta. Lako je stigao loptu, koju je poslao Santjago Solari i preko glave je poslao u šesnaesterac nadajući se da će je neko prihvatiti…

Na ivici šesnaesterca, na pravom mjestu, bio je Zinedin Zidan. Francuz je mirno stajao, čekao, potom raspalio po lopti i postigao možda najljepši pogodak u ovom vijeku. Uzalud se golman Bajera iz Leverkuzena, Hans Jerg But bacio u stranu pokušavajući da odbrani udarac Francuza – šut je bio precizan i Real je poveo 2:1 u finalu Lige šampiona 15. maja 2002. godine.

Do kraja meča rezultat na “Hempden parku” u Glazgovu nije se mijenjao. Madriđani su osvojili devetu evropsku titulu, treću u posljednjih pet godina. Sa druge strane, njemački tim je i u trećem takmičenju – u kojem je do samog kraja sezone konkurisao za trofej – morao da se zadovolji drugom pozicijom. Za samo 11 dana ostali su bez titule u Bundesligi, a izgubili su finale Kupa Njemačke i Lige šampiona.

Ovo je priča o toj Leverkuzenovoj sezoni, kada su u jednom momentu imali sve, a na kraju dobili samo nadimak, koji ih danas podsjeća na neslavan period – Bajer Neverkuzen.

FURIOZAN START

U ostvarivanje ciljeva Leverkuzen je krenuo 28. jula 2001. trijumfom nad Volfsburgom 2:1 na startu Bundeslige. Pobjeda nad “vukovima“ bila je početak nevjerovatnog niza – do prvog decembra tim Klausa Topmelera vezao je 14 mečeva u ligi bez poraza. Tri remija i 11 pobjeda, od čega sedam vezanih, uključujući one protiv najvećih rivala Kelna i Borusije Menhengladbah, bile su potvrda visokih ambicija.

A pokriće za visoke ambicije predstavljao je kvalitetan tim. Vođa na terenu bio je Mihael Balak, mrežu je čuvao But, defanzivni bedem činili su Lusio, Dijego Plasente, Jens Novotni, Boris Živković, u vezi su sarađivali Karsten Ramelov, Ze Roberto, Bernd Šnajder i Jildraj Bašturk, dok su u napadu šansu dobijali Ulf Kirsten, Oliver Nojvil i Dimitar Berbatov.

Uporedo sa domaćom ligom, ekipa je igrala u Ligi šampiona. Nakon eliminacije Crvene zvezde u kvalifikacijama, smješteni su u grupu u kojoj su bili još Barselona, Lion i Fenerbahče. Takmičenje u grupi završili su na drugom mjestu i izborili plasman u narednu rundu, gdje su ih čekali Arsenal, Juventus i Deportivo la Korunja. Te godine u Ligi šampiona ekipe su i u drugoj fazi bile raspoređene po grupama.

ZIMSKI SAN I BUĐENJE NA VRIJEME

Kako se bližila zima, tim je počeo da posustaje. Poraz od Verdera u Bundesligi početkom decembra u prvi mah činio se kao loš dan. Ali, u pitanju nije bio loš dan već početak negativnog niza, koji se protegao do februara 2002. godine. Izgubili su pet od sedam odigranih utakmica do februara i zastali u borbi za titulu.

Buđenje je nagoviješteno “petardom” protiv Šalkea. I dok je pobjeda nad timom iz Gelzenkirhena najavila izlazak iz krize, trijumf nad Borusijom Dortmund, glavnim konkurentom za šampionski naslov ubijedio je sve u klubu da idu pravim putem. Protiv “milionera” su pogađali Balak, Ramelov, Nojvil i Berbatov, te ekipa ponovo zauzima pol poziciju u šampionskoj trci. Potom su redom padali Kotbus, Štutgart, Minhen 1860, Kajzerslautern i Keln, da bi nakon remija sa Hamburgom “farmaceuti” tri kola prije kraja na prvom mjestu imali pet bodova više od Dortmunda. Ušuškani na vrhu tabele, na “Baj areni” vjerovali su da je konačno došao momenat da “Salatara” završi u njihovim rukama. Uslijedilo je meč kod kuće sa Verderom…

PROPUŠTANJE PRILIKA

Ako je, pored Leverkuzena i Dortmunda, još neki klub te sezone bio uključen u borbu za titulu, onda je to Verder. Poslije trijumfa u decembru, tim iz Bremena je i na kraju sezone šokirao “farmaceute” – gosti su poveli golom Listeša, izjednačio je Ze Roberto, a domaće šokirao Ailton. U Dortmundu, golom Marsija Amorosa, Borusija je savladala Keln i na dva kola do kraja Bajeru prišla na dva boda zaostatka.

U predzadnjem kolu Leverkuzen je otputovao u goste Nirnbergu. Uoči meča i domaća ekipa imala je računicu – pobjeda im je bila potrebna u borbi za opstanak, a do nje su i došli golom Mareka Nikla. U međuvremenu, 630 kilometara dalje od Nirnberga, raspršili su se Leverkuzenovi snovi o tituli – Dortmund je slavio na gostostovanju Hamburugu, preuzeo prvo mjesto, a poslije pobjede nakon preokreta u posljednjem kolu nad Verderom i titulu.

Još jedna godina, još jedno drugo mjesto u ligi. Četvrti put u posljednjih šest godina.

Vremena za očajavanje nije bilo. Pred ekipom su bile obaveze u Kupu i Ligi šampiona.

Do finala Kupa i meča sa Šalkeom, Balak i saigrači eliminsali su Regensburg, Bohum, Hanover, Minhen 1860 i Keln. A kada je u finalu Berbatov postigao prvi gol, navijači su skočili vjerujući da je konačno došao trenutak da se uzme trofej. Nisu ni mogli da pretpostave da će But do kraja meča četiri puta vaditi loptu iz mreže, a njihov tim ponovo morati da se zadovolji drugim mjestom. Umjesto crno-crvenih, na kraju su ispaljene plave konfete u čast tima iz Gelzenkirhena. Topmelerova ekipa ostala je bez još jednog pehara, četiri dana prije najvećeg meča u istoriji kluba – finala Lige šampiona.

NOKAUT U ŠKOTSKOJ

Četrdeset dvije godine poslije finala Kupa evropskih šampiona na “Hempden parku” Real Madrid se vratio u Glazgov u potrazi za devetom evropskom titulom. Ovog puta protivnik nije bio Ajntraht iz Frankfurta, kao 1960. već druga njemačka ekipa – Bajer Leverkuzen.

Do finala u Škotskoj Njemci su u četvrtfinalu eliminisali Liverpul, a u polufinalu Mančester junajted. Duel protiv “merengesa” bila je prilika da se isprave sve greške iz prethodnog dijela sezone.

Mihael Balak
foto: Twitter

Prvi pogodak viđen je u devetom minutu – Roberto Karlos je iz auta asistirao Raulu, Španac je pobjegao odbrani rivala i doveo Galaktikose u vođstvo. Izjednačio je Lusio pet minuta kasnije, a onda je u samoj završnici prvog poluvremena, u 45. minutu njemački tim matiran u tri poteza – Solari, Karlos, Zidan. Ostalo je istorija.

Imao je tim sa desne obale Rajne šanse u drugom dijelu, ali se na golu istakao mladi Iker Kasiljas. U igru je ušao sredinom drugog poluvremena umjesto povrijeđenog Cesara i sa nekoliko dobrih intervencija produžio agoniju Njemaca.

Čini se da nijedan tim u istoriji fudbala nije imao tako neslavan kraj sezone poput Leverkuzena. Početkom aprila bili su nadomak trofeja, spremni da ispišu istoriju, ali su mjesec dana kasnije ostalih praznih ruku.

MUNDIJAL U KOREJI I JAPANU - NASTAVAK AGONIJE

Petorica fudbalera Leverkuzena po završteku klupske 2001/02, nastavili su reprezentativnu sezonu. But, Ramelov, Šnajder, Nojvil i Balak bili su u sastavu Njemačke na Mundijalu u Južnoj Koreji i Japanu.

U Aziji je blistao Balak. Imao je četiri asistencije i tri gola i bio možda najzaslužniji što su “panceri” stigli do finala. A u meču za trofej protiv Brazila na terenu ga nije bilo – u polufinalu protiv Južne Koreje dobio je drugi žuti karton na turniru, zbog čega je suspendovan. Kasnije je pričao da je u svlačionici plakao, jer nije mogao da igra protiv “karioka”.

A plakao je i poslije finala. Ronaldo je lansirao Brazil na vrh svijeta, a Njemac je morao da se zadovolji drugim mjestom. Posljednji put te sezone.

Preporučujemo za Vas