Februar 13, godina 1996. To je dan kada je Real Madrid napravio transfer koji mu je promijenio istoriju.
Tog dana predsjednik Lorenso Sains je tajno napravio dogovor sa Predragom Mijatovićem u vremenu kada je crnogorski as bio na vrhuncu slave u dresu Valensije.
Mijatović je imao otkupnu klauzulu od milion i po pezeta (danas bi to bilo oko milion i po eura), a sporazum je definitivno stavljen na papir mjesec kasnije - dakle 13. marta 1996. bilo je definitivno da Mijatović postaje dio "kraljevskog kluba".
Real i Valensija su potom poremetili odnose, tvrdi "Marka".
"Odnosi dva kluba, koji su do tada bili poput bratskih na visokom nivou, odjednom su odletjeli u vazduh", piše "Marka".
"Nije bila stvar u novcu, već o trofejima koje sam želio da jurim i osvajam", govorio je Mijatović.
"Valensija je htjela da produžimo ugovor, a ja sam želio da idem i potpisao sam predugovor sa Realom. Madriđani se nisu obratili Valensiji, nego meni, jer je fudbaler taj koji odlučuje u takvim slučajevima. Navijači Valensije i klub su to shvatili kao izdaju", istakao je Mijatović.
Sa Realom je osvojio ukupno četiri pehara, a posebno je bitan onaj u Ligi šampiona u sezoni 1997/98.
Na titulu prvaka Evrope se u Madridu čekalo čak 32 godine, još od titule 1966. protiv Partizana.
A istoriju je promijenio upravo Mijatović - golom u finalu protiv Juventusa u Amsterdamu.
Od tog momenta je bilo jasno da koliko god i šta god uradio Mijatović - ne može da se mjeri s time što je okrenuo istoriju najvećeg kluba na svijetu.
Mijatović je kasnije bio u Fiorentini, igračku karijeru je završio u Levanteu, da bi se u Real vratio 2006. kao sportski direktor.
I tu je bio uspješan, jer su "merengesi" s njim u fotelji prvog čovjeka sportskog sektora osvojili dvije titule prvaka Španije zaredom.
Bonus video:
