Gerd Miler je bio i prošao, ali Zapadna Njemačka nije dugo čekala na njegovog pravog nasljednika.
"Nacionalni bombarder" povukao se iz redova “elfa” 7. jula 1974, kada je Njemačka postala prvak svijeta.
Iste godine, Bajern Minhen je iz nižerazrednog Lipštada za 20 hiljada maraka doveo nepoznatog 18-godišnjaka.
Ime tog mladića bilo je Karl-Hajnc Rumenige...
Iako je plavokosi napadač već u prvim godinama u najvećem njemačkom klubu sjajnim driblinzima dokazao klasu, nije mogao da izađe iz sjenke slavnog partnera u napadu.
Udo Latek, Ditmar Kramer i Đula Lorant nikako nijesu mogli da iskoriste njegov potencijal, a onda su se dogodile dvije velike promjene - sredinom decembra 1978. na mjesto trenera došao je Pal Černai i već u junu se oslobodio ostarjelog Gerda Milera, koji je otišao u američki Fort Loderdejl.
Sjajni mađarski stručnjak igru je potpuno podredio Rumenigeu, koji mu je vratio na najbolji mogući način - postao je najbolji strijelac Bundeslige u sezoni 1979/1980.
Te godine stvoren je i čuveni tandem Paul Brajtner - Karl-Hajnc Rumenige, koji su novinari jednostavno nazvali Brajtnige.
Brajntera, međutim, zbog povrede nije bilo na EP 1980. godine.
Svi su već otpisivali Rumenigea i družinu, govorili da Italija, sa legendama poput Zofa, Đentilea, Širee, Tardelija, Betege... neće propustiti priliku da pred svojim navijačima osvoji krunu.
Kale je, međutim, već u prvom meču dokazao da može i bez svog "starijeg brata" - postigao je jedini gol u trijumfu nad aktuelnim prvakom Evrope Čehoslovačkom.
Protiv Holandije su blistali trostruki strijelac Klaus Alofs i mladi Bernd Šuster, pa je i remi protiv otpisanih Grka bio dovoljan za finale, u kojem se senzacionalno našla Belgija, koja je, kao i Italija u grupi 2, imala pobjedu i dva remija.
Finalni susret rimskom "Olimpiku" odlučen je u posljednjim trenucima - bilo je 1:1 i svi su se spremali za produžetke.
Rumenige je tada sjajno izveo korner, Žan-Mari Pfaf loše procijenio let lopte, pa je Čudovištu (nadimak Horsta Hrubeša) preostalo samo da se "pokloni" i donese titulu Njemačkoj.
I pored sjajnih igara Alofsa, Šustera i Hrubeša, niko nije imao dilemu - Rumenige je bio prvi igrač turnira, a nedugo zatim dobio je i nagradu "Frans fudbala" namijenjenu najboljem fudbaleru Evrope.
Bonus video:
