evropsko prvenstvo u fudbalu

Fudbal se nije vratio kući, fudbal je pobijedio: Italija zasluženo na krovu Evrope

"Azuri", neporaženi tri godine pod vođstvom Roberta Manćinija, šokirali su Englesku na Vembliju, slavili u penal-ruletu 3:2, nakon što su regularni dio i produžeci završeni 1:1

19764 pregleda 10 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Fudbal se nije vratio kući, ali je fudbal pobijedio - Italija je prvak Evrope, Italija je zasluženo najbolja.

"Azuri", neporaženi tri godine pod vođstvom Roberta Manćinija, šokirali su Englesku na Vembliju, slavili u penal-ruletu 3:2, nakon što su regularni dio i produžeci završeni 1:1.

Heroj je bio golman Điđo Donaruma, koji je odbranio dva penala, zaustavio posljednji šut Bakaja Sake, najmlađeg engleskog reprezentativca.

Tragičari Engleske, pored Sake, su još dva mladića - Markus Rašford, koji je pogodio stativu i Džejdon Sančo, čiji je šut takođe odbranio Donaruma, ali najveća odgovornost je na selektoru Garetu Sautgejtu, koji nije "osjetio" ritam utakmice i činjenicu da njegov tim, nakon ranog vođstva i od sredine prvog poluvremena, nije mogao da uradi baš ništa u ofanzivnom dijelu.

Takođe, uvođenje napadača Rašforda i Sanča u posljednjem minutu produžetaka bila je surova odluka - budući saigrači u Mančester junajtedu mogli su da budu junaci, ispali su tragičari, a da, pritom, nisu ni imali vremena da pokažu ništa na terenu.

Italija je, s druge strane, bila i hrabrija, i odlučnija, i u većem dijelu meča bolja, a Roberto Manćini osvježavao svaku liniju tima, nakon napornog turnira i zbog velikog psihološkog pritiska.

"Azuri" su pokazali više, Englezi previše bojažljivi, nekonkretni, sa malo napadačkog potencijala i tempa, povučeni i uglavnom bezopasni, iako su počeli briljantno.

Već u 2. minutu, Kiran Tripije, koji je dobio šansu u startnoj postavi u formaciji 3-5-2 (koja je, zapravo, bila 5-3-2), je ubacio sa lijeve strane, a drugi ful bek Luk Šo na drugoj stativi zahvatio loptu i poslao je u bliži ugao.

Vođstvo Engleske za delirijum na Vembliju i na ulicama, rano se osjetio miris velikog trofeja...

Do sredine prvog poluvremena Italija je bila zbunjena na terenu, Engleska je sve kontrolisala, ali kada su zaboravili na rezultat "azuri" su počeli da igraju.

Vukao ih je Federiko Kijeza, koji je individualnom klasom pravio probleme odbrani rivala.

Kijeza je prvi zaprijetio, zatim je njegov šut sjajno zaustavio Pikford, Italijani napravili pritisak, dok su engleski fudbaleri bili ukopani na svojoj polovini, sa "rastrzanim" Kejnom daleko od gola, bezopasnim Sterlingom i sa malo igrača spremnih da se ubace u opasnu zonu iz drugog plana.

Zasluženo izjednačenje stiglo je iz kornera, a donio ga je kultni defanzivac Leonardo Bonući u 67. minutu - proslijedio je loptu, koja se odbila od stative nakon šuta glavom omalenog Veratija.

Da je Kijeza, s obzirom na to kako je bio raspoložen, ostao do kraja, a da nije morao da izađe zbog povrede, odbrana Engleske bila bi na većim mukama...

I ovako su "azuri" bili konkretniji, iako nisu rizikovali previše, ali su makar pokušavali, igrali...

Englezima podrška navijača nije bila impuls, velika očekivanja možda su im bila i ogroman teret, u svakom slučaju - ništa nije moglo da ih pokrene, a sterilan je bio i selektor Sautgejt, koji je igrače pune talenta držao na klupi, uveo ih kasno, kao Griliša, ili samo da bi izveli penale...

Mogao je rulet da stane na englesku stranu, Italijani su imali više sreće, ali sreću je potrebno i zaslužiti - "azuri" su je apsolutno zaslužili poslije mračnih godina i propuštenog Mundijala, na vrhuncu preporoda i povratka među velikane...

Preporučujemo za Vas