AUTORSKI TEKST ZA „VIJESTI”

Fudbal u živom blatu

Mnogi će se saglasiti da je stanje u crnogorskom fudbalu veoma loše i da nam kvalitet opada. Da li ćemo se, međutim, saglasiti čija je odgovornost za to?

15377 pregleda 310 reakcija 26 komentar(a)
Foto: Luka Zeković
Foto: Luka Zeković

Piše: Predrag Stevović, predsjednik i trener FK Adrija, kluba crnogorskih i japanskih fudbalera

Još smo pod utiskom ubjedljivog poraza Budućnost od tima sa Farskih Ostrva, još čitamo i slušamo opravdane kritike na račun toga. U međuvremenu je stigla vijest gubimo jedno mjesto u Evropi i da će naš šampion uskoro startovati od pretkvalifikacija.

Naša Prva liga trenutno je 52. u Evropi, a već naredne godine biće rangirana kao pretposljednja. Da li je sve ovo iznenađenje ili je prirodan slijed događaja i posljedica jednog stanja gdje nam fudbal u vremenskom kontinuitetu propada kroz živi pijesak?

Nažalost, nisam iznenađen razvojem događaja. Kao predsjednik kluba, trener u svom klubu i koordinator japanskih igrača u Crnoj Gori, provodim vrijeme na treninzima i utakmicama, od mlađih selekcija do seniora; od januara 2013. godine na najneposredniji mogući način pratim kuda ide fudbal u Crnoj Gori.

Mnogi će se saglasiti da je stanje u fudbalu veoma loše i da nam kvalitet opada. Da li ćemo se, međutim, saglasiti čija je odgovornost za to?

Moram da preuzmem odgovornost za mlađe selekcije mog kluba, seniorskog tima, kao i za jedan dio učinka japanskih igrača u Crnoj Gori (drugi dio preuzima klub koji ga trenira).

U mom slučaju, ta odgovornost se prenosi i na poslovnu odgovornost, jer bez rezultata nema ni ekonomske održivosti. U istu ravan odgovornosti spadaju i klubovi koji se takmiče u Trećoj ligi Crne Gore.

Veći stepen odgovornosti ide na klubove Druge lige, koji imaju status profesionalnosti. Oni su i u obavezi da osim seniora prijave najmanje po jednu ekipu u mlađim selekcijama na nivou države.

Kada govorimo o najvećoj odgovornosti klubova, to su svakako klubovi koji se takmiče u Prvoj ligi, najvećem rangu takmičenja kod nas. Oni, osim seniora, imaju obavezu da prijave dvije mlađe selekcije na državnom nivou.

Na vrhu piramide odgovornosti je Fudbalski savez Crne Gore, koji ima obavezu da brine o fudbalu u Crnoj Gori. Savez kreira fudbalski ambijent, organizuje takmičenja, vrši edukaciju trenera i sudija, analizira učinjeno i pravi strategiju razvoja.

Kako prepoznati da li neko stvarno osjeća odgovornost od navedenih činilaca? Vidjeti mu namjeru i dobijaš odgovor.

Kada je mlada reprezentacija Crne Gore prošle godine izgubila od Farskih Ostrva i zauzela posljednje mjesto u kvalifikacionoj grupi, logično je bilo da neko u FSCG preuzme odgovornost i time pokaže dobru namjeru.

Ali, u FSCG se u isto vrijeme mijenja selektor A tima, koji nas je uveo u viši rang Lige nacija, a ostaje selektor mlade reprezentacije koji je izgubio od Farskih Ostrva i bio posljednji u grupi.

To je taj fudbalski živi pijesak gdje ne možemo da odvojimo struku i kriterijume od političkih, kumovskih, prijateljskih i raznih drugih nepotizama. Ta realnost u crnogorskom fudbalu ide od FSCG prema klubovima i imamo stanje gdje nemamo konkurentne igrače u mlađim selekcijama i seniorima. Stvorio se kult: „Ćuti, klimaj glavom i imaćeš posao u fudbalu”.

Zašto je to tako? Zato što je nekome namjera da ne žrtvuje svoj položaj, funkciju i materijalnu korist, pa se stvara sistem spojenih sudova gdje poslušnici održavaju taj sistem.

Nekada je u staroj baraci ispod Gorice bio smješten FSCG i imao jednog zaposlenog i veliki broj entuzijasta po Crnoj Gori koji su stvarali najveća imena crnogorskog fudbala. Njihova namjera je bila jasna, a rezultat njihovog rada impozantan.

Crna Gora je sticanjem nezavisnosti postala članica Fife i Uefe i svake godine dobija veliki iznos novca. To je za nas poprilična suma kada se uzme u obzir veličina države i broj stanovnika. U FSCG, po dostupnim podacima, imamo 46 zaposlenih, mnogo bolju infrastrukturu, a rezultata nema, kao ni igrača. Ko je kriv za to?

Mnogi će reći da su krivci treneri. U klubu i u Savezu najveći organi prave godišnje planove (kako to u teoriji lijepo zvuči), na osnovu plana biraju trenera, a zatim kreće realizacija. Ali, da bi trener došao u priliku da radi, mora biti edukovan i sa licencom. Za to je nadležan FSCG.

Ako pođemo od pretpostavke da mi treneri ne znamo svoj posao, kako nam je FSCG dozvolio da završimo školu - da li smo mi upisani po zaslugama, ili malo po zasluzi, a malo po nepotizmu i simpatijama?

Kako se dozvolilo da se bez poznavanja engleskog jezika dobija upis i status trenera sa Uefa Pro licencom? Kako da predsjednik Udruženja trenera FSCG nijednom za period od osam godine ne zakaže Skupštinu trenera da raspravljamo o problemima koji su evidentni u struci? Je li ovo dobra namjera?

Rijetko koji trener dobije šansu da vodi ekipu tri godine, svi bi instant-rezultat, a istorija fudbala nas uči da je najvažniji planski rad i strpljenj.

Jedan rukovodilac Sutjeske je prije nekoliko godina, na konstataciju da se u tom klubu slabo radi sa mladim selekcijama, odgovorio: „Više se u Nikšiću ne rađaju talentovana djeca za fudbal”. Vjerovatno da bi opravdao nepotizam.

Prošle sezone omladinci Sutjeske su ispali u B diviziju, kadeti su takođe bili slabo plasirani, a krivci su očigledno bili majke i očevi, koji „ne prave talentovanu djecu za fudbal”.

A slaba selekcija od pionira, neplanski rad, neuočavanje i neispravljanje grešaka u razvoju mlađih selekcija - to se i ne pominje.

U Crnoj Gori se stvara novi talas sportskih radnika i trenera koji imaju hrabrosti i znanja da krenu u mijenjanje na bolje postojećeg stanja.

Fudbal u Crnoj Gori, pritom, čekaju promjene kao i čitavo društvo. Dijagnoza je jasna - teška bolest izazvana nepotizmom i lošim namjerama.

Lijek su promjene gdje dokazani ljudi sa dobrim namjerama mijenjaju postojeće stanje i pokušaju da izvuku fudbal iz živog blata, ali bez panike jer se njom još dublje tone.

U Hrvatskoj, čija je A reprezentacija bila druga na SP u Rusiji, gdje Dinamo i ostali klubovi imaju odlične rezultate u UEFA takmičenjima, prije nekoliko dana su izvršene promjene u Savezu i smijenjen je predsjednik Davor Šuker.

Analizirali su i utvrdili da mogu još bolje i organizovanije da rade, posvećeni su opštem zajedničkom cilju i zahtjevom da svi daju maksimum.

Kod nas, napravljen je krug od poraza mlade reprezentacije do poraza Budućnosti od Farana. Da li će Farska Ostrva postati Farski Otoci?

Preporučujemo za Vas