Iako je četiri godine proveo na jednoj od najsjevernijih naseljenih teritorija u Evropi, za crnogorskog napadača Borisa Došljaka je Bordoj (i grad Klaksvik) bio rajsko ostrvo.
Dvije titule prvaka Farskih Ostrva i osvojen Superkup te zemlje su trofeji koji će neizbrisivo biti upisani u biografiji ljevokrilnog napadača sa Zabjela.
Klaksvik je osvojio 19. titulu prvaka Farskih ostrva, i to na rekordan način, četiri kola prije kraja, a jedini poraz doživio je u pretposljednjem kolu od drugoplasiranog HB Toršavna, ekipe koja je demolirala Budućnost u evropskim kvalifikacijama.
"Zaista smo od prve utakmice imali nevjerovatni niz, i slavili smo sa četiri, pet, šest golova razlike. Na kraju, gol-razlika sve govori - 99:12. Trofejem sam zaokružio posljednju, četvrtu godinu ugovora u jednom od najbojih klubova u zemlji, i na neki način nadomjestio to što nisam osvajao trofeje u Crnoj Gori, Poljskoj i Srbiji. Na Farskim ostrvima sam došao do titule već u drugoj godini i nezaboravnoj 18. tituli na koju se čekalo tačno 20 godina. Proslava je bila nezaboravna i tek sam u finišu te sezone spoznao koliko ljudi u stvari ovdje vole fudbal. Tačnije, žive za fudbal. U utakmici koja je odlučlivala o prvaku na gostovanju B36 bilo je čak 4.000 naših navijača. A Klaksvik broji 4.500 stanovnika. Uostalom, na stadionu od 2.600 mjesta nikada nije ispod 1.500 gledalaca", priča za "Vijesti 32-godišnji napadač Došljak.
Na fudbal u Farskim ostrvima nekada se gledalo potcjenjivački, čak i u Crnoj Gori, ali otkada je ekipa B36 eliminisala OFK Titograd u evropskim kupovima, otkada je njihova mlada reprezentacija pobijedila našu, otkada je HB Toršavn dao šest golova Budućnosti u dva meča - ta liga mora da se poštuje.
Došljaku je istekao ugovor sa šampionom, ali planira da ostane na Farskim ostrvima.
"Završio sam sa Klaksvikom, ali imam ponude od čak pet farskih klubova i sa porodicom ću razmotriti koja nam najviše odgovara. Osim nevjerovatno visokih cijena hrane, Farska ostrva pružaju savršene uslove za život, a i klimatski je posljednja godina bila sasvim podnošljiva. O drugim aspektima je suvišno pričati, jer klub obezbijedi kuću, automobil za porodicu, gorivo... Sadržaja za djecu ima napretek, a plate su solidne i igrači su maksimalno ispoštovani. Gotovo da sam zaboravio kako to izgleda kada za težak rad i odricanja uopšte ne bude plate, što su ružna sjećanja na naš klupski fudbal. I uopšte, na Farskim ostrvima se više obraća pažnja i usvajaju svjetski standardi nego ovdje kod nas, zato ne treba nikoga da iznenađuju porazi OFK Titograda od B36, ili Budućnosti od Toršavna".
Otkuda odjednom takav fudbalski bum u tako maloj zemlji bez fudbalske tradicije?
"Zbog ogromnog profesionalizma i rada, čvrsti su, borbeni, a fizički su bez sumnje u svakoj utakmici maksimalno pripremljeni. Falila im je tradicija, samouvjerenost i u utakmice su ulazili sa grčem, tačnije strahom od ogromnog poraza. Zato sam savjetovao i igrače OFK Titograda i Budućnosti da u utakmicama protiv njih ni na trenutak ne dozvole Faranima da shvate da mogu da igraju sa njima. Nisu tako uradili i epilog je poznat. Ovdje ne postoji jedan izgubljeni sekund, rad na treninzima i maksimalna posvećenost se podrazumijevaju. Tehnički nisu na nivou naših igrača, ali u njihovoj ligi nema čekanja i igra se maksimalno čvrsto", zaključio je Došljak.
Bez izgubljene sekunde u radu na Farskim Ostrvima
U šampionskoj, ali posljednjoj sezoni u Klaksviku Boris Došljak je postigao tri gola uz četiri asistencije, a još tri gola postigao je i za drugi tim svog kluba, za koji ponedjeljkom nastupaju igrači koji nisu igrali za vikend u A timu.
Došljak je u Klasvik stigao iz Iskre.
"U Iskri sam imao odličnu polusezonu, a Klaksvik je bio najtrofejniji klub, doduše u padu dok ga nije preuzeo Mičel Tomason. Veliki profesionalac i najtalentovaniji trener u zemlji, kod njega nema izgubljene sekunde u radu. Kod njega je igrao Semir Hadžibulić iz Novog Pazara, koji me je preporučio jer je ekipi trebao lijevi spoljnji napadač. Došao je i Deni Pavlović, bivši defanzivac Zete, ali smo igrali u različitim periodima na “Trešnjici” i nismo se poznavali. Bili smo cimeri godinu, sve dok mi se nije pridružila porodica”, priča Došljak.
Bonus video:
