Yma o Hyd: Kako je fudbal probudio nacionalni identitet Velšana

Velški jezik, koji je bio zabranjen četiri vijeka, nekako preživio, a zahvaljujući uspjesima fudbalske reprezentacije i pjesmi koja je ujedinila narod, sve više Velšana želi nezavisnost

7082 pregleda 4 komentar(a)
Slavlje fudbalera Velsa nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo uz natpis na velškom jeziku - Hvala crvenom zidu, Foto: Reuters
Slavlje fudbalera Velsa nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo uz natpis na velškom jeziku - Hvala crvenom zidu, Foto: Reuters

Reprezentacija Velsa prvi put od 1958. godine plasirala se na Svjetsko prvenstvo, a nakon polufinala šampionata Evrope 2016. godine, odlazak u Katar dodatno je podigao fudbalski renome, ali i ponos zemlje koja je dio Ujedinjenog Kraljevstva, a koja kroz fudbal i ragbi ima jedinu sportsku nezavisnost.

Iako su Velšani na velikim sportskim događajima uvijek pokušavali da ističu svoju osobenost (na semaforima, na zastavama, šalovima - umjesto Wales uglavnom piše Cymru - naziv države na velškom jeziku), uspjesi fudbalskog tima posljednjih godina doprinijeli su jačanju nacionalnog identiteta i isticanju razlika u odnosu na ostale britanske narode, posebno Engleze.

To se najbolje vidjelo na posljednja dva velika meča, protiv Austrije i Ukrajine, u baražu za Mundijal, kada je stadionom u Kardifu, uz horsku podršku, odzvanjala nezvanična navijačka himna, pjesma koja je nastala 80-ih godina prošlog vijeka, a koja je doživjela ogromnu popularnost tek kada su Velšani “pokazali da znaju da igraju fudbal”.

Godine 1982. folk pjevač na velškom jeziku iz Brinamana u Karmartenširu, po imenu Dafid Ivan (Dafydd Iwan), napisao je pjesmu o svojoj zemlji. U to vrijeme se, kako je rekao, osjećao demoralisano zbog Velsa. Glavni razlog je referendum iz 1979. godine, na kojem je nešto manje od 80% birača odlučilo da se ne formira velški parlament, umjesto toga dajući prednost statusu kvo: vladavini Vestminstera.

Ivan, pobožni nacionalista koji je nakratko bio u zatvoru 70-ih zbog toga što je srušio nekoliko putokaza ispisanih na engleskom jeziku, a kasnije bio predsjednik nacionalne partije “Plaid Cymru” između 2003. i 2010. godine, želio je da napiše pjesmu kako bi “podigao duh, podsjetio ljude da postoje Velšani koji pričaju velškim jezikom, uprkos svim pokušajima da se izbrišu”.

"Želio sam da pokažemo da smo još ovdje", kaže on.

Pjesmu je nazvao Yma o Hyd (Still Here - Još smo ovdje).

Prošle su četiri decenije, pjesma je pala u zaborav, sve manje ljudi iz Velsa je koristilo velški jezik, a himna, koja se izvodi rijetko pred širim narodnim masama (Hen Wlad Fy Nhadau - Old Land of My Fathers - Stara zemljo mojih očeva), nije bila dovoljna da bi se Velšani identifikovali sa svojom istorijom.

Danas je pjesma Yma o Hyd (ili bar refren) poznata svim Velšanima, bez obzira na njihov politički i nacionalni stav, privrženost ili ne Londonu i britanskoj vladavini, kao i poznavanju velškog jezika.

U školama, pabovima i klubovima, širom Velsa čuje se svakodnevno:

”Er gwaetha pawb a phopeth/Ry’n ni yma o hyd”

(Despite everyone and everything/We’re still here - Uprkos svima i svemu, još smo ovdje)

"Ova pjesma je postala himna velških nacionalista, kulture velškog govornog područja i industrijske radničke klase Velsa", kaže Martin Džons, profesor istorije na Univerzitetu Svonsi.

I to zahvaljujući fudbalu.

- Ne znam kako, ali Kris Gunter je pred Evropsko prvenstvo 2000. godine počeo priču o toj pjesmi. Slušali smo je svaki dan prije treninga, poslije treninga. Postala je naša himna, važan dio naše grupe. Možemo da se poistovjetimo s njom. Mi smo strastveni Velšani koji vole svoju zemlju - kazao je selektor Rob Pejdž.

I tako je Yma o Hyd postala dostupna svima, a Dafid Ivan u poznim godinama (78) dočekao da riječi njegove pjesme na jeziku koji je pred odumiranjem u glas pjeva 35 hiljada navijača (Crveni zid - kako se nazivaju), kao i fudbaleri, prije i poslije mečeva s Austrijom i Ukrajinom, iako većina od njih zapravo i ne zna velški jezik.

Vels je skoro hiljadu godina pod kulturnom “opsadom”.

"Vels je politički pripojen Britaniji 1280. godine i od tada nismo imali potpuno samoupravnu političku jedinicu", kaže Martin Džons.

"Dodajte tome i jezik koji je Henri VIII zabranio 1536. godine, a zakon je važio praktično do 1942. Kada se sve to uzme u obzir, gotovo je nevjerovatno da je velški identitet uopšte i opstao".

Danas, simbolika koju pjesma Yma o Hyd nosi nikada nije bila opipljivija. Prošle godine, relevantna anketa pokazala je da je 40 odsto Velšana za nezavisnost.

Velški nacionalni identitet se ponovo uzburkava i njegova glavna pozornica je stadion u Kardifu.

"Mislim da su moje suze mogle jasno da se vide", rekao je Dafid Ivan, nakon što je pjevao pred utakmicu s Ukrajinom.

"Bilo je suza zato što ovu pjesmu pjevam 40 godina, a sada sam prvi put osjetio da je poruka koju nosi konačno stigla do svih Velšana".

Bonus video: