Od kuće do škole...

Slično kao i u evergrin šlageru čuvenog kompozitora Nikole Hercigonje "Od kuće do škole, od škole do kuće/ uvek se ponešto šapuće... šapuće...", naš junak cijelo vrijeme vrijedno radi i živi u nadi, očekujući da će stići poziv iz Crne Gore

7711 pregleda 6 komentar(a)
Bojan Prelević, Foto: Privatna arhiva
Bojan Prelević, Foto: Privatna arhiva

Isuviše je Crna Gora mala, da bismo se neodgovorno ponašali prema pravim vrijednostima. Zato jedan talentovani fudbaler kod nas mora imati mnogo veću težinu, i zavređivati veću pažnju nego u drugim, daleko moćnijim zemljama. Posebno je potrebno biti odgovoran kada je riječ, o mladim, i najmlađim igračima. Zašto?... Jer, od toga odnosa zavisi budućnost crnogorskog fudbala.

Ako pred sobom imamo budućeg ozbiljnog igrača, nemamo pravo da ignorišemo takav blagoslov. Tim prije što mladi fudbaler o kojem govorimo nije nepoznat, jer je odavno na radaru ozbiljnih evropskih klubova. Pogađate, riječ je o Bojanu Preleviću, bivšem junioru FK Budućnost.

Upućeniji, i oni koji pažljivije prate fudbalska događanja u regionu, pa i šire, sjetiće se devetogodišnjaka koji je kao gost igrač u dresu Crvene zvezde proglašavan za najboljeg igrača ili strijelca na turnirima u Trebinju i Herceg Novom. Zatim poslije godinu-dvije (takođe kao gost igrač, zbog strogih evropskih propisa), prvo u dresu italijanske Atalante, a pogotovo Napolija na najjačem turniru južne Evrope, nadaleko poznatom kao Top 10 - dao je četiri gola na četiri utakmice, od čega dva protiv Torina u polufinalu, dok je u finalu bio (samo) asistent za jedini pogodak svoje ekipe i normalno najbolji igrač utakmice.

Zato i nije čudno, da ga je prije dvije godine referentna austrijska agencija Fudbal talent skaut proglasila i uručila mu plaketu za najtalentovanijeg juniora u regionu. Stremeći ka višim nivoima i novim izazovima brzo je prevazišao slabašnu crnogorsku juniorsku ligu - u dresu FK Budućnost postigao je 20 golova i 23 gol-asistencije (uoči nove 2020. godine dobio je pehar za najboljeg igrača od naše Kuće fudbala), pa prije same pošasti koronavirusa prelazi u čuveni OFK Beograd.

Za samo šest mjeseci, u plavo-bijelom dresu romantičara sa Karaburme, podgorički vunderkind je postigao deset golova i osam gol-asistencija, pa dobija poziv FK Brodarca, jedne od najboljih fudbalskih akademija Evrope čiji omladinci igraju u evropskom Kupu šampiona, da pojača njihove redove. Raskošni talenat dolazi do punog izražaja pa u ovoj takmičarskoj godini postiže 15 golova i bilježi i 13 gol-asistencija. Znači, za godinu i po dana, igrajući u jednoj od najjačih juniorskih liga Evrope, noseći dres OFK Beograda i Akademije Brodarac, Bojanov učinak je - 25 golova i 21 asistencija.

U dresu selekcije Podgorice, a ranije reprezenacije Srednje regije Crne Gore, napravio je najveći uspjeh u nacionalnom dresu - osvojio je pet zlatnih i pet srebrnih medalja na 10 turnira, a pet put puta je proglašavan za najboljeg igrača turnira. U sadašnjoj kadetskoj reprezentaciji Crne Gore nastupa čak osam igrača iz ove selekcije, a među njima nema Prelevića koji igra u jednoj od najkvalitetnijih liga Balkana i iz vikenda u vikend u odličnoj formi.

Ali, ovakvi uspjesi kao da se ne dotiču psihološki veoma stabilnog petnaestogodišnjeg junoše (mlađi kadet), koji se drži svojih prioriteta: da uspješno završi srednju turističku školu hotelijerskog smjera, da opravda povjerenje FK Brodarac, jer mu je pružena šansa da s vremena na vrijeme zaigra i za starije kadete pa tako lakše dosanja ono što svim srcem želi - da obuče najdraži reprezentativni dres crvenih boja.

Ovakvu čast je zaista zaslužio, tim prije što je u oktobru prošle godine na Svjetskom školskom prvenstvu, nastupajući za odgovarajuću reprezentaciju Srbije sa brojem deset (najbrojniji bili igrači Crvene zvezde), po izjavi profesora fiskulture i trenera Bezarevića, bio najbolji igrač. Tako mlađani vitez iz Kuča borio se u finalu sa fizički nadmoćnijim Ukrajincima, koji su slavili 2:0. Profesor Bezarević završava sa tiradom: “Edukujući generacije i generacije dječaka, većeg talenta od Bojana još nisam vidio!”...Međutim, pohvale ne mogu, i neće zavarati našeg junaka, te dok mu dani teku u ritmu obaveza - od kuće do škole... od škole do stadiona (fudbalske kuće), slično kao i u evergrin šlageru čuvenog kompozitora Nikole Hercigonje ”Od kuće do škole, od škole do kuće/uvek se ponešto šapuće... šapuće...”, naš junak cijelo vrijeme vrijedno radi i živi u nadi, očekujući da će stići poziv iz Crne Gore.

U ime svih dobronamjernih i pravdoljubivih ljudi, kakvima su tradicionalno Crnogorci prepoznatljivi, volimo kada se priče završavaju hepiendom, konkretno u vidu prigode da bodrimo Bojana u reprezentativnom dresu naših sokolića. Zato i upućujemo jedan dobronamjeran savjet zaduženim za mlađe selekcije Crne Gore: ne dozvolite da nam mladi talenti odlaze i izgube se na dalekim fudbalskim horizontima.

U Bojanu, iako naizgled samo kulira, u dubini duše emocije kipte (iz mlađanog patriote progovara gastarbajterski sindrom) i kaže: Sve silne pehare, plakete, i medalje a, ima ih 45, sa gradskih, državnih, regionalnih i evropskih turnira, dao bi za samo jedan međunarodni nastup pod zastavom Crne Gore.

(Autor je bivši fudbaler Budućnosti, Njujork Kosmosa i IFC Malmea)

Bonus video: