Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Argentina i drama - dvije riječi koje, fudbalski, istorijski, gotovo uvijek idu zajedno.
"Gaučosi" su tako i osvojili dvije titule svjetskog prvaka. Kod kuće, 1978. godine na "Monumentalu", Holanđanin Rob Rensenbrink je nekoliko sekundi prije kraja pogodio stativu - ostalo je 1:1, a Mario Kemps i drugovi su slavili 3:1 u produžecima.
Stigla je "primera".
U Meksiku 1986. ni vođstvo od 2:0 protiv Zapadne Njemačke nije bilo dovoljno za lagodan finiš - Njemci su izjednačili na 2:2, pa je Maradona u samoj završnici, nekoliko minuta prije kraja, morao da "izmisli" pas za Buručagu.
Stigla je "segunda".
Ni na Svjetskom prvenstvo u Kataru, gdje je Argentina doputovala sa velikom serijom od 36 utakmica bez poraza, dakle spremna, našpanovana, usresređena, sa motivisanim Leom Mesijem koji se spremao za svoj posljednji tango, nije moglo bez drame. I to one početne, u grupi - odmah na startu stigao je poraz od Saudijske Arabije.
Ipak, Argentina je sve to prebrodila, nakon osam godina i Mundijala u Brazilu, a tek drugi put od 1990, ponovo je tu - u polufinalu Svjetskog prvenstva.
Sanja se "tercera".
Baš kao u pjesmi argentinskih navijača koja ovih dana odjekuje katarskim stadionima i trgovima, ali i Buenos Ajresom, Bangladešom i mnogim drugim mjestima:
"Muchachos, ahora nos volvimos a ilusionar... Queiro ganar la tercera, queiro ser campen mundial".
(Momci, sada smo uzbuđeni ponovo... Želimo treću titulu, želimo da osvojimo Mundijal).
Do "tercere" su još dva koraka - dvije drame, podrazumijeva se.
Četvrfinalni duel Argentina - Holandija pred 88,235 navijača na stadionu "Lusail ajkonik" ući će u red najvećih mundijalskih klasika. Baš kao što reprezentacijama takvog pedigera to i priliči.
Bio je to, međutim, "haotični klasik" koji nisu samo činili svi dramatični fudbalski momenti, ali i gužve, provokacije, udaranja, padanja na terenu.
Druga četvrtfinalna utakmica 22. Svjetskog prvenstva imala je tragičan završetak u vidu smrti američkog novinara, koji se u pres-loži, visoko pod svodovima gigantske arene, srušio sa svoje stolice nekoliko sekundi prije kraja drugog produžetka.
Hitna pomoć je pokušala da reanimira Granta Vola (prve, pogrešne informacije sa stadiona govorile su da je u pitanju novinar iz Argentine - kao da je to više priličilo događanjima na stadionu), reanimacija je trajala sve dok su se, dolje na terenu "Lusaila", pucali penali. Volu, međutim, nije bilo spasa-
Nije bilo ni prekida igre - kao što se to, vidjeli smo nekoliko puta ove sezone, dešava u engleskoj Premijer ligi, ako neko kolabira u publici.
Vol je posljednje trenutke života proveo radeći ono što najviše voli - izvještavajući sa utakmica Svjetskog prvenstva, a njegov posljednji tekst opisivao je prvu dramu tog najdramatičnijeg, 22. mundijalskog dana, u kojoj je Hrvatska izbacila Brazil.
Epilog druge drame između Argentine i Holandije, nažalost, nije mogao da vidi i da opiše, a na njegovom lap topu su ostale ispisane neke rečenice...
Argentinci, "majstori drame", ipak nastavljaju dalje, pošto su četvrtfinalnu utakmicu sa Holandijom morali da dobiju dva puta - pobjedu su već slavili kada su 15 minuta prije kraja poveli 2:0, a onda i drugi put, u penalima, dok je curio prvi sat iza ponoći u Kataru, po lokalnom vremenu...
Kao što je to hrvatski kolega Saša Ibrulj sjajno primijetio na Telesportu:
"Problem je u tome što 'Albiseleste' oduvijek živi na rubu i očito ne zna drugačije... I kad djeluje da je u potpunoj kontroli, i kad djeluje da je nezaustavljiva, kao da juri prema konačnom cilju, kao da je put potpuno otvoren, ova Argentina mora sebi stvoriti problem, prepreku, strah. I zaplesati svoj tango nad provalijom... I ma koliko to bilo nelogično i zvučalo glupo, kao da je upravo taj strah - ili adrenalin, ko će ga znati - to što joj daje energiju i vuče je dalje", napisao je.
Prolaskom Argentina u četvrtfinale na nekin način je zadovoljena poetska pravda, ako takvo nešto uopšte i postoji u fudbalu.
Brojnost i pjesma njihovih navijača, ali i "pravih" navijača, onih koji su doputovali iz svoje zemlje, prešli toliki put, potrošili toliko novca da bi navijali za svoju reprezentaciju - zapanjujuća je, i najlepša je priča sa tribina i trgova 22. Mundijala.
Njihova pjesma odjekivala je oko stadiona i dva sata nakon meča...
"Y al Diego, desde el cielo lo podemos ver, con Don Diego i La Tota alentandolo a Lionel".
BBC je primijeto da argentinski "put ka sudbini" ima nekoliko slojeva, a jedan od njih vezan je za Lea Mesija, koji je zablistao u četvrtfinalnom duelu, a sada je još na dva koraka od mita.
Ipak, ma koliko to čudno zvučalo, Argentinu čeka jedna reprezentacija koja se u dramama snalazi bolje nego ona - mentalitetsko čudo, Hrvatska.
Sudar "vatrenih" i "albiselestea", 13. decembra na stadionu Lusailu biće još jedan od epskih momenata Mundijala u Kataru.
Ko preživi - pričaće, i pisaće.
Bonus video:
