Rinus Mihels, Bil Šenkli, Arigo Saki, Elenio Erera, Aleks Ferguson, Ernst Hapel, Karlo Anćeloti... Svi oni i mnogi drugi veliki treneri na svoj način su mijenjali fudbal, ali čini se da niko nije imao takav uticaj kao “blistavi um” Pepa Gvardiole.
Još od 2008. kada je zaplivao u fudbalske vode, nekadašnji vezista Barselone, Rome i Breše, učinio je fudbal ljepšim, pokazao koliko ova igra može da evoluira...
Osim napadačkog stila koji “melje” sve rivale bez obzira na njihovo ime, ogromnog posjeda lopte, velikog broja kombinacija, Gvardiola je mnoge igrače učinio još boljim - često i tako što im je mijenjao pozicije.
Da, među njima je i najbolji fudbaler današnjice Lionel Mesi, koji je kod Gvardiole eksplodirao kada ga je Katalonac u Barseloni postavio kao centralnog napadača.
Silčno je radio i sa Filipom Lamom i Davidom Alabom u Bajernu, Žoaom Kanselom u Mančester sitiju, a od ove sezone i sa Džonom Stonsom.
Momak za kojeg se mislilo da je samo klasični engleski štoper, prije dvije noći odigrao je vjerovatno najbolju utakmicu u karijeri - u pobjedi njegovog Sitija nad Bajernom (3:0) u prvom meču četvrtfinala Lige šampiona. I to na poziciji zadnjeg veznog, a po potrebi i na svojoj prirodnoj poziciji, ali u napadačkim akcijama - uostalom, asistirao je Erlingu Halandu kod trećeg gola.
Trener Bajerna Tomas Tuhel, koji je ne tako davno u finalu Lige šampiona nadmudrio Gvardiolu, sada je izgledao potpuno iznenađeno, matirano...
Iako je on pokušao da iznenadi Siti sa trojicom brzih napadača, sa Džamalom Musijalom iza njih, svi oni zajedno izgledali su nemoćno kada bi se “građani” transformisali i sa četiri štopera zaigrali u posljednjoj liniji - uz Stonsa, zid ispred Edersona činili su Ruben Dijaš, Nejtan Ake i Manuel Anadži.
Ne treba zaboraviti da je Stons i nedavno protiv Liverpula u Premijer ligi odigrao odličan meč na poziciji veznog igrača, a Matijas Mana, član stručnog štaba svjetskog prvaka Argentine za “The Athletic” takve igrače nazvao je “kontrolnim vezistima”.
”Oni organizuju sve, jer to su igrači koji nikada ne gube loptu na sredini - tu su i da destabilizuju vezni red rivala, ali i da nalaze rješenja za svoje saigrače, da balansiraju između odbrane i napada”, kaže Mana.
Ističe da su upravo u Sitiju ti igrači ključni.
”Bez njih, kada bi njihovi saigrači u napadu izgubili loptu ne bi stigli da se vrate na svoje pozicije, a tako ekipa rizikuje da primi gol iz kontranapada. Drugi timovi razdvajaju napad i odbranu tako da više razmišljaju o defanzivi i daju prioritet igračima koji nemaju nivo razumijevanja poput igrača Sitija, gdje su ti igrači ključni. Tako nešto obično se odnosi na vrhunske vezne igrače - poput Davida Silve ili Ilkaja Gundogana - ali Stonsov stil i njegovo angažovanje u veznom redu pokazali su da može da prikaže iste kvalitete”, objasnio je Mana.
Mnogi će reći da je upravo ovo “ta godina” kada bi na istoku Mančestera mogla da se proslavi toliko sanjana kruna Lige šampiona. Ipak, ako se to ni ovog puta ne dogodi, ni to ne može da promijeni jedinstveni utisak - ono što je Pep Gvardiola donio fudbalu mnogo je značajnije od trofeja.
Bonus video:
