Crna Gora vjeruje: Do posljednjeg daha u prvi od tri meča odluke

Trenutna računica je takva da će Crnoj Gori za osvajanje drugog mjesta, i istovremeno izbjegavanje pozicije najslabije drugoplasirane ekipe u svim grupama, biti potrebno sedam od mogućih devet bodova
6 komentar(a)
Stevan Jovetić, Foto: Savo Prelević
Stevan Jovetić, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 04.09.2017. 10:48h

Crna Gora u posljednjih 270 minuta kvalifikacija za Mundijal ulazi kao kandidat za plasman u završnicu.

U nekim drugim okolnostima, rasplet trke mogao bi već da se nazire, ali nakon pobjede Danske nad Poljskom u prošlom kolu, nijedna selekcija još nije blizu Rusije. Čak ni Poljska, koja je do petka bila neprikosnoveni lider.

U tako komplikovanoj situaciji, u kojoj tri reprezentacije vjeruju, a jedna se nada, Crna Gora večeras protiv Rumunije igra "samo" da ostane u konkurenciji - i za baraž, i za direktan prolaz.

Pobjeda je neće mnogo približiti završnici, jer, ukoliko ne bude iznenađenja na utakmicama Poljska - Kazahstan i Jermenija - Danska, raspored na vrhu ostaće nepromijenjen...

Trenutna računica je takva da će Crnoj Gori za osvajanje drugog mjesta, i istovremeno izbjegavanje pozicije najslabije drugoplasirane ekipe u svim grupama, biti potrebno sedam od mogućih devet bodova!

Maksimalnim učinkom, tim Ljubiše Tumbakovića mogao bi i direktno na Mundijal, a sve ispod skora od dvije pobjede i remija, označio bi nesrećan kraj lijepog takmičarskog ciklusa.

Večeras je, dakle, samo prva u nizu od tri utakmice odluke.

“Sada već ne razmišljamo o prvoj utakmici, kao najvažnijoj, već razmišljamo o sve tri, u istom kontekstu. Vrlo smo blizu, ali i daleko.”, kazao je Tumbaković na jučerašnjoj pres konferenciji.

Njegova izjava mogla bi i da se preformuliše i da glasi:

"Bliže smo Rusiji nego što je bilo ko očekivao da ćemo biti tri kola prije kraja kvalifikacija".

Tumbaković je od "skromne" selekcije, sa skromnim očekivanjima, napravio ekipu koja se dostojanstveno bori i vjeruje u to što radi.

Neka i u posljednjih 270 minuta ostane tako, neka bude borba do posljednjeg daha, pa i neka se sa tribina ponovo čuje :"Ne tuguj noćas, gore glavu...", kao novembra 2011. godine, nakon baraža sa Češkom.

Međutim, ovaj tim, i ovi ljudi koji ih vode, uz malo sreće, mogu i da ponove oktobar 2011. i meč sa Engleskom i proslave nešto što je prije godinu bilo nezamislivo i o čemu niko nije ni sanjao...

Bonus video: