Ivan Bošković - brendiranje u Aziji

Za samo nešto više od dvije godine rada u seniorskom fudbalu 42-godišnji Danilovgrađanin se profilisao u trenera kojeg mnogi traže. Ove sezone mu odlično ide na klupi uzbekistanske Sogdijane, gdje mu asistira Rade Petrović, a na terenu su Vlado Jovović i Zoran Petrović

9639 pregleda 61 reakcija 6 komentar(a)
Foto: Sogdijana/privatna arhiva
Foto: Sogdijana/privatna arhiva

Jedan od najvećih uzbekistanskih klubova, trenutni lider Navbahor, prekinuo je prošlog vikenda seriju Sogdijane od osam utakmica bez poraza u prvenstvu i Kupu (2:1).

Ivan Bošković, međutim, ne žali toliko za porazom - vidio je uokvirenu ekipu, otprilike ono što je želio kada su mu čelnici kluba zimus u prelaznom roku dali potpuno odriješene ruke da selektira tim i povede ga ka gornjem domu uzbekistanskog šampionata.

- Ne žalim za porazom, žalim samo zbog toga što nam je to možda i najbolja utakmica koju smo odigrali u dosadašnjem dijelu sezone. Imali smo posjed, šanse, praktično iz jedinih šuteva primili golove. Ali, kada igramo dobro siguran sam da će nam se vratiti to na nekom narednom meču - stabilizovali smo formu, postali čvršći u odbrani, mirniji sa loptom. Možda je sve to i logično, došlo je puno novih igrača, trebalo je da prođe vremena da se svi prilagode i adaptiraju - priča Bošković za “Vijesti” iz Uzbekistana.

Ivan Bošković
foto: Sogdijana

Četrdesetdvogodišnji trener predvodi pravu crnogorsku koloniju u Jizaku, gradu sa samog istoka Uzbekistana. Rade Petrović mu je desna ruka na klupi, a Vladimir Jovović i Zoran Petrović “produžena” na terenu. I njih dvojica su došli u januaru, kada u ovoj azijskoj zemlji počinje sezona.

I Crnogorcima dobro ide, i na klupi i na terenu - prije svega zbog toga što se popularni Bole, za prilično kratko vrijeme, trenerski brendirao u Uzbekistanu.

Sve je počelo septembra 2022. godine kada je Bošković, nekad provjereni golgeter Sutjeske, Budućnosti, Grblja, Nasafa, klubova na Tajlandu, iznenada preuzeo klupu Bunjodkora, petostrukog šampiona Uzbekistana.

Iznenada, jer mu je to bio seniorski trenerski debi, ali iznenađenje samo za one koji su iz daleka pratili stvari.

- Tri godine sam prije toga bio trener u Bunjodkorovoj akademiji, vodio B ekipu, a kada je zbog loših rezultata uprava kluba odlučila da promijeni trenera prvog tima, ja sam spreman dočekao šansu. I kao igrač sam proveo dvije godine u Uzbekistanu, u Nasafu, potpuno upoznao ovdašnji fudbal i mentalitet, pa čelnici kluba i nisu rizikovali previše kada su dali šansu treneru bez dana iskustva u seniorskom fudbalu, kao što sam bio ja - samouvjereno priča Bošković.

Pokazali su to i rezultati: Bunjodkor je uveo u mirnu luku, priveo sezonu kraju. Onda - ista zemlja, novi putevi.

- Promijenilo se rukovodstvo kluba, došli su novi ljudi, ali baš zbog toga što sam se dobro spremao za trenerski poziv nisam dugo čekao novu šansu. Stigao je poziv Sogdijane, mnoge ekipe žele svježu krv, treneri iz Evrope ih posebno privlače a ja sam prihvatio ponudu sportskog direktora koji je radio sa mnom u Bunjodkoru i počeli smo već drugu sezonu na klupi. Dobro ide - zadovoljan je Bošković.

Prošlo je sedam kola, Sogdijana je šesta, ali sa samo bodom manje od vodeće trojke - Navbahora, Andijana i Nasafa.

- Sogdijana je dobar klub, ima istoriju, možda ne neke spektakularne rezultate u prošlosti, ali bila je i druga na tabeli. Naše ambicije su da budemo u Top 5, nije lako, ali mislim da imamo kvalitet. Značajno sam uticao na selekciju, imao slobodu da probam da dovedem igrače koje ja želio, tako da nema šta da se žalim - do mene je, predstoji nam veliki rad. Možemo da igramo sa svima, pobijedili smo Pahtakor dva puta u kratkom periodu, što Sogdijana nije uradila 29 godina. Prošli smo i u drugi krug Kupa, i to je šansa da pokušamo da se plasiramo u Ligu šampiona Azije - priča Bošković.

Rade Petrović mu se priključio naknadno - juna prošle godine, kada je završio dobar posao u Jezeru.

- Rade je imao dobre rezultate u Crnoj Gori, vjerujem da će mu ovo biti odskočna daska, da će se osamostaliti, jer ljudi ovdje su stvarno zainteresovani za trenere iz Evrope.

Ivan Bošković i Rade Petrović
Ivan Bošković i Rade Petrovićfoto: Sogdijana/privatna arhiva

Napadač Zoran Petrović stigao je zimus iz Budućnosti, Vladimir Jovović istovremeno iz češkog Jabloneca.

- Kuburili su s povredama, ali to je prošlost, već se adaptiraju, svi ovdje vide koliko su dobri.

I svi oni nisu sami u Uzbekistanu: Vesko Stešević je trener Metalurga, pomaže mu Nenad Vukčević, na terenu su Marko Miličković i Boban Đorđević.

- Vesko možda nema tako kvalitetnu ekipu kao što imamo mi, ali izuzetno ga cijene i poštuju, i to što je potpisao trogodišnji ugovor nije slučajno. Nadam se da će imati dobar ostatak sezone - zaključuje Ivan Bošković.

Sovjetski način rada pripada prošlosti

Zašto Uzbekistanci vole trenere iz Evrope?

- Čini mi se da malo gledamo šire od njih što se fudbala tiče, ovdje su još uvijek tragovi starog, sovjetskog način rada, ali i to se mijenja, posebno u posljednjih pet godina, fudbal napreduje munjevitom brzinom - kaže Bošković.

Uzbekistanske mlađe selekcije tako su u više navrata održale prave lekcije crnogorskim selekcijama, slavile ubjedljive pobjede, čak i u Podgorici.

- Ulaže se puno, imam utisak da se u posljednjih pet godina mnogo toga mijenja. Mislim da je u odnosu na Crnu Goru glavna razlika u kvantitetu - ipak je ovo zemlja od 30 miliona stanovnika. A kada se ulaže i radi pravilno, kao što je slučaj u posljednjih pet godina, onda je neminovno da iz takvog kvantiteta izađe kvalitet - poručuje Bole.

Bonus video: