Nakon više od vijeka Ulcinj je postao prvoligaški grad - Otrant Olimpik je u dvomeču baraža bio bolji od Mladosti Lob.Bet (1:0 kod kuće, 2:2 na “DG areni”), pa je klub osnovan 1921. godine napokon došao do elite.
Navijači, igrači, stručni štab, ljudi iz kluba i grada su znali da proslave uspjeh.
- Način na koji je proslavljena promocija, sam ambijent... Zaista nemam riječi i smatram da je to uljepšalo završnicu fudbalskih takmičenja u Crnoj Gori - kruna je na fudbalsko proljeće. U Ulcinju se danima priča samo o fudbalu, Ulcinj je sada prvoligaški grad - ponosno je istakao trener Otrant Olimpika Dejan Vukićević.
Prva titula u nezavisnoj državi pripala je Zeti na čijem je kormilu bio Vukićević, sada je prvi put uveo klub iz Ulcinja u Meridianbet 1. CFL.
- Bilo je jako važno, jer uspjeh prvog tima je lokomotiva razvoja fudbala u jednom gradu. Prošao sam pored pomoćnih terena u Ulcinju, puni su mališana koji igraju fudbal i svi žele da igraju za Otrant. No, godina u fudbalu ne znači ništa, potreban je kontinuitet. Kako bi taj veliki broj djece nastavio da trenira, napreduje... Ulcinju ne fali pomoćnih terena, ali treba nam stadion. Postojeći ne zadovoljava prvoligaški rang, a i sve treba podići na viši nivo - organizaciju u klubu, rad, igrački pogon... Prva liga je stepenik više, sezona u njoj počinje jako brzo i nema vremena za čekanje. Treba da se pojača ekipa, potpišu ugovori i da se krene sa pripremama. Ja želim da već na startu imam grupu sa kojom ću raditi - objasnio je Vukićević.
Sve ovo znači da iskusni stručnjak vjerovatno ostaje na klupi Otranta.
- Vremena za čekanje nema, u redu je da se proslavi, igrači su to zaslužili i učinili su nas ponosnim. Moji planovi su vezani za Ulcinj, ali tek u narednih desetak dana obavićemo razgovore. Gradske vlasti treba da ovaj impuls, ogromno interesovanje ljudi i ljubav prema fudbalu iskoriste i da ulaganjima opravdaju rezultat, stvore uslove za dalji napredak. Sješćemo i dogovaraćemo se, ali ono što je sigurno je da moj moto nije: “važno je učestvovati”. To ne priznajem, jer sam takmičar i želim takmičarsku ekipu. Uostalom, osvojio sam i prvu titulu Mogrenu, pa prvi trofej u Kupu Crne Gore za taj klub. Vremena za čekanje nema, na svim poljima Otrant mora da se pripremi za viši nivo, jači rang takmičenja. Ulcinj to zaslužuje, a meni je zaista lijepo u ovom gradu i klubu - objasnio je Vukićević.
On je kormilo Otranta preuzeo na polovini prošle sezone, klub je bio posljednji u Drugoj ligi sa svega 11 bodova.
- Govorili su - nemoguća misija! A za mene je to bio izazov i uspio sam da sa klubom izborim opstanak i završimo na sedmom mjestu. U tek završenu sezonu sam sa stručni štabom u kojem su Dragan Maraš, Veljko Bajković i Senad Duraku ušao sa ciljem da se plasiramo u Prvu ligu. Misija je ispunjena, a mi puni ponosa na napredak igrača u klubu. Njih sedam-osam je iznijelo najveći teret, ostali su upadali u ekipu prema taktičkim potrebama. Svi su dali maksimum, ekipa je u 38 utakmica u sezoni doživjela svega tri poraza, a u ovoj kalendarskoj godini samo jedan, i to na gostovanju Bokelju - naglasio je Vukićević.
Baraž protiv prvoligaša, koji po pravilu dobijaju dvomeč za popunu najjače domaće lige, bio je težak za Otrant.
- Nije bilo lako, ali izborili smo se, bili smo i bolji, stvorili veći broj šansi. I odluka stručnog štaba da junak prvog meča u pobjedi nad Mladosti u Ulcinju, Japanac Nišimura, ne odigra ni minut u revanšu se pokazala taktičkim pogotkom. Odlučili smo da šansu dobije kapiten Benjamin Redžović, iako nije u formi i u ovoj polusezoni je na terenu bio samo prije 15-tak dana u Beranama. Procijenili smo da će njegova ambicija i želja biti veći od nedostatka takmičarskog ritma, jer je dugo imao problema sa povredom. I on je bio čovjek odluke, postigao je gol koji njemu najviše znači. Te promjene u timu u skladu sa taktičkim zahtjevima, želja i zalaganje igrača, Otrant su i doveli do ispunjenja cilja - zaključio je Vukićević.
Bonus video:
