Možda nema istoriju dugu više od vijeka kao ljuti gradski rival Đenova, ali italijanski fudbal teško ima šarm bez četiri boje iz Ligurije i mornara Baćiće sa grba kluba... Ipak, stvarnost je takva da Sampdorija više nije velika priča na Apeninima.
Nekadašnji prvak Italije, klub koji je igrao finale Lige šampiona, a čije boje su branile legende poput Vujadina Boškova, Đanluke Vijalija, Roberta Manćinija, Toninja Sereza i mnogih drugih, od sljedeće sezone će igrati u Seriji C - trećem rangu italijanskog fudbala.
To je poznato nakon što Sampdorija u posljednjem kolu nije uspjela da savlada Juev Stabiju, pa je sa 18. mjesta probila dno Serije B i završila kao nikada nisko u istoriji.
Čuvenom klubu nije pomoglo ni to što je u stručni štab vratio još jednu legendu Atilija Lombarda, a sve je nadzirao Manćini. Muke sa finansijama i sve što se dešavalo posljednjih godina na kraju je moralo da bude naplaćeno na bolan način.
Sampjerdareneze i Andrea Doria
Sampdorija zvanično postoji od 1946, ali je nastala od dva kluba koji su rođeni krajem 19. vijeka - njihova imena su Sampjerdareneze i Andrea Dorija, pa je lako zaključiti kako je novi klub dobio ime.
Od njih je dobila i boje, jer su dresovi jednog kluba bili crveno-crni, a drugog plavo-bijeli.
Novi klub iz Đenove tako je od početka igrao u Seriji A, bilo je i godina kada se selio u niži rang, a onda je povratak u elitu 1982. najavio najljepše dane za navijače sa "Marasija".
Zlatni dani sa Boškovom i Mantovanijem
Sve se promijenilo 1979. kada je u čuvenu italijansku luku uplovio Paolo Mantovani, naftni biznismen iz Rima i kako kaže legenda do tada navijač Lacija. Ipak, kada je osjetio strast koju nosi Sampdorija, znao je da će do kraja života bodriti samo taj klub.
Zahvaljujući njegovim ulaganjima Sampdorija je vratila u Seriju A, a već 1985. osvojila je i Kup Italije. Godinu kasnije na klupu tima iz Đenove sjeo je nekadašnji igrač ovog kluba i čovjek koji je već u Realu osvajao titule, veliki Jugosloven - Vujadin Boškov.
Sve nakon toga je istorija...
Ubrzo su stigla još dva pehara Kopa Italije, potom i prvi evropski trofej - Kup pobjednika kupova 1990. kada je Sampdorija sa dva gola Vijalija u produžecima srušila Anderleht u Geteborgu.
Dani fešte nastavljeni su i sljedeće godine jer je Boškov predvodio klub do prvog Skudeta - njegovi momci osvojili su titulu ispred Milana, Intera i upravo Đenove.
Bio je to najveći uspjeh kluba u istoriji, a samo 12 mjeseci kasnije mogao je da stigne još veći.
Sampdorija je stigla do finala Lige šampiona, do kultnog "Vemblija" i meča sa Barselonom. Nije uspjela da se upiše u besmrtne, jer je presudio gol iz slobodnog udarca Ronalda Kumana u 112. minutu velikog finala.
Bila je to prva evropska kruna za Barsu, a lako je mogla da bude i Sampodorijina.
Osim pomenutih Vijalija, Manćinija, Toninja i Lombarda, velike stranice Sampdorije u tim godinama pisali su i Đanluka Paljuka, Pjetro Vjerhovod i mnogi drugi... Jedan od rijetkih stranca u ekipi bio je Jugosloven Srećko Katanec.
Ortega, Sedorf, Veron, Mihajlović, Jugović...
Odmah nakon finala Lige šampiona, Boškov je preuzeo Romu, a godinu kasnije Mantovani je preminuo.
Naslijedio ga je sin Enriko, pa i ako je do početka novog milenijuma bilo mnogo velikih transfera, rezulutati nisu bili ni blizu onima iz vremena njegovog oca.
Boje Sampdorije između ostalih branili su Arijel Ortega, Huan Sebastijan Veron, Klarens Sedorf, Vladimir Jugović, Siniša Mihajlović, ali u tim godinama stigao je još samo jedan Kup - 1994.
Već 1999. velikan je ispao u Seriju B, tokom sljedećih dvadesetak godina se vraćao, bio blizu u povratka u Ligu šampiona, ispadao, a onda je ovog maja dočekao najteže trenutke u istoriji.
Šta će biti sa klubom u trećem rangu teško je predvidjeti, ali je jasno da italijanski fudbal nije isti bez Sampdorije u velikim pričama.
Bonus video:
