Obično osvojim nešto u drugoj sezoni u klubu, rekao je u septembru Ejndž Postekoglu.
Možda te riječi ne bi toliko privukle pažnju da su stigle od trenera nekog drugog kluba, ali kada ih izgovori menadžer Totenhema onda sve dobija drugačiju notu, čak i šaljivu.
Kako je sezone prolazila, a klub iz sjevernog Londona bio uglavnom "vreća za napucavanje" timovima iz Engleske, tako je njegova izjava sve više izazivala podsmijeh.
Toliko da je jedan od britanskih novinara pred finale Lige Evrope napisao da će Postekoglu nakon tog meča biti klovn ili heroj. Totenhem je u meč za trofej ušao sa 17. mjesta, pozicije odmah iznad ekipa koje su ispale iz Premijer lige, pa je iz toga stigao i pomalo bezobrazan naslov.
Ipak, gospodin rođen u Atini, koji je odrastao u Melburnu, uspio je ono što prije njega sa Totenhemom nisu ni Antonio Konte ni Žoze Murinjo - donio je pehar u sjeverni London. Trijumfom nad timom iz Engleske - Mančester junajtedom (1:0).
"Ejndž nam je sve rekao", napisala je Premijer liga na društvenim mrežama i podsjetila na izjavu iz septembra.
Zbog trofeja se odustaje i od principa
Mnogo poraza je Postekoglu preživio sa Totenhemom, ali jedan iz novembra 2023. kada su "sparsi" bili čak i u vrhu Premijer lige najbolje opisuje stil koji stručnjak iz Australije forsira.
Njegova ekipa ostala je sa devetoricom na terenu protiv Čelsija, ali je Postekoglu kako i uvijek radi podigao odbranu visoko i pokušao da napada. Epilog? Čelsi je lagano slavio 4:1.
"To smo mi i takvi ćemo biti dok sam ovdje. Ako ostanemo sa petoricom i tada ćemo pokušati da postignemo gol", slikovit je bio Ejndž.
A, onda je došlo finale Lige Evrope, Totehnem je u finišu prvog dijela poveo golom Brenana Džonsona, a u drugom dijelu Postekoglu se pretvorio u Murinja. "Sparse" više nije zanimao napad, već samo kako da sačuvaju svoj gol.
I uspjeli su - stigao je prvi pehar nakon 17 godina, a prvi evropski poslije četiri decenije.
"Ja sam pobjednik, uvijek sam to bio. Živim za pobjede", imao je jasnu poruku za sve Postekoglu nakon finala u Bilbaou.
Evropski trofeji su u krvi Totenhema
Prekid prokletstva učiniće i da se više na Totenhem ne gleda kao na klub koji nikada ne osvaja pehare - nešto što je pratilo londonsku ekipu posljednjih godina.
Čini se da je sve, ipak, bilo malo i pretjerano iako trofeji zaista nisu stizali na sjever biritanske prijestonice. Prije svega jer je Totehnem kroz istoriju pokazao da ima nešto evroosko u sebi.
Uostalom istorija pamti da je upravo to klub koji je prvi donio evropski pehar na Ostrvo - bilo je to 1963. kada su legendani napadač Džimi Grivs i drugovi razbili Atletiko Madrid (5:1) u finalu Kupa pobjednika kupova u Roterdamu.
Uz to postao je i prvi klub koji je osvojio Kup Uefa 1972. u trenutku kada je to takmičenje zvanično naslijedilo Kup sajamskih gradova. Upravo je Liga Evrope zamijenila Kupa Uefa, a Totehnem je pehar ovog takmičenja osvajao ukupno tri puta - još 1984. i ovog maja na sjeveru Španije.
Da ima nešto evropsko pokazao i u posljednjim teškim godinama pošto je 2019. stigao do finala Lige šampiona i bio na korak da osvoji Evropu. Ipak, tada je snove navijača srušio Liverpul.
Izgleda da su Totehnem i Kejn morali da se rastanu; Son je legenda
Hari Kejn je legenda Totenhema, čovjek koji je golovima u bijelom dresu rušio rekorde Premijer lige, ali nije imao sreću da sa voljenim klubom osvoji bilo kakav pehar.
A, onda je uslijedio rastanak i trofeji su završili u rukama sjajnog napadača, ali i trofejnoj sali Totenhenma.
Kejn je ove sezone postao šampion Njemačke sa Bajernom, a londonski klub osvojio pehar poslije 17 godina.
NE PROPUSTITE
Pehar koji je možda i najviše zaslužio kapiten Son Heung-Min. Nakon deset godina u klubu majstor iz Koreje sada može da poruči.
"Da, reklo bi se da sam sada legenda Totenhema".
Bonus video:
