Andrija Bulatović i Vasilije Adžić? Nisam razmišljao u ovakvoj utakmici o njima da ne bi “izgorjeli” - poručio je Robert Prosinečki, selektor fudbalera Crne Gore, kada je upitan zbog čega dvije velike nade našeg fudbala nisu upisale ni minut u porazu od Češke (2:0) u Plzenju.
Bile su to riječi čovjeka koji je kao mlad igrač, zajedno sa još nekoliko čuvenih “Čileanaca”, najbolje osjetio kako izgleda kada selektor ne želi, nema hrabrosti ili jednostavno iz nekog drugog razloga ne vjeruje u momke koji dolaze.
Jugoslavija pred Svjetsko prvenstvo 1990. i sadašnja Crna Gora imaju nešto zajedničko - mladi fudbaleri tadašnje države bili su šampioni svijeta, dok su naši omladinci ispisali istoriju kao prva crnogorka reprezentacija koja će igrati na velikom takmičenju.
Prije 35 godina Ivica Osim je više vjerovao u 35-godišnjeg Safeta Sušića, tri odnosno četiri godine mlađe Faruka Hadžibegića i Zlatka Vujovića nego u momke koji će u narednim godinama promijeniti fudbal na ovim prostorima, ali i mnogo šire. Igrače poput Dejana Savićevića ili upravo Prosinečkog, s tim da je sadašnji selektor “sokola” nešto više dobijao priliku.
Današnji predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore godinama nakon toga nije krio razočaranje odlukama Osima, a čini se da danas istu grešku pravi njegov nekadašnji saigrač, sada selektor našeg nacionalnog tima.
Imao je Prosinečki idealnu situaciju da kroz Ligu nacija tokom jeseni razigrava crnogorske talente. Istina, Adžić je tada često bio povrijeđen, ali o mladićima iz “zlatne generacije” našeg fudbala i onim nešto starijim kao da se nije ni razmišljalo. U takmičenju gdje se loš rezultat oprašta, Crna Gora ga je jurila - uporno, a on je došao samo na kraju nakon pet vezanih poraza i ispadanja iz Lige B.
Od mlađih igrača tada je šansu dobio samo Milan Vukotić koji je blistao u dresu Budućnosti - upravo u tom posljednjem meču sa Turskom. Samo minut na terenu protiv istog rivala u Samsunu nešto ranije - sigurno nije mnogo značio ni Vukotiću, a ni Prosinečkom.
Da sa novim vezistom Partizana nije tada mogao da pogriješi govori i to što je prije dvije noći u porazu od Češke bio jedan od boljih u našoj selekciji. Baš kao što stručni štab nije pogriješio jer je vjerovao u 25-godišnje golmane Igora Nikića i Balšu Popovića. A, kad su mogle promjene na tako osjetljivoj poziciji, zašto ne bi i u ostalim linijama tima?
Za razliku od Osima koji je bio tvrdoglav, ali je na kraju stigao na korak od polufinala Mundijala, Prosinečki nema razultat. A, čini se da kad nema rezultata onda je logično da se nešto mijenja, da je idealno da se proba sa mlađim igračima, da polako rastu za neke naredne cikluse...
Lijepo je što selektor brine da mladi ne “izgore”, ali možda se igra na “Dusan areni” ne bi totalno raspala da je Bulatović, inače novi igrač Lansa, unio energiju koja je uvijek tu - bilo da igra za Budućnost ili omladinsku selekciju. Možda je i među pozvanima bilo mjesta i za još nekog od omladinaca kao nagrada pred Euro u Rumuniji, a možda bi nekoliko minuta bilo dovoljno i za Adžića da osjeti kako mu selektor vjeruje nakon što to nije uradio Igor Tudor u Juventusu.
- Nedostaje nam nešto. Da li su to mladi igrači, da li će biti u timu, da li ću ja biti u reprezentaciji - vidjećemo. Ali naravno, moraće da dođe do promjena, tražićemo ono najbolje kako bismo u septembru odigrali prave utakmice - rekao je Prosinečki nakon utakmice u Plzenju.
Da li je selektor najavio više vjere u mlade igrače, da li se možda sjetio Italije ‘90, kada je nakon prvih mečeva koje je počeo sa klupe “ubijedio” Osima da mu je mjesto među startnih 11, a odgovor je bila nagrada za najboljeg mladog igrača Mundijala...
Sve će biti jasnije u septembru protiv Češke i Hrvatske - pod uslovom da Prosinečki i dalje bude tu.
Bonus video:
