Iskorak - vjerovatno riječ koja se najčešće čuje poslije svake dobre domaće sezone Budućnosti, a pred ljeto i evropske izazove.
Ujedno i riječ koja se praktično nikada od obnove crnogorske nezavisnosti nije dogodila - svakog puta kada se od našeg najvećeg fudbalskog kluba očekivalo da konačno napravi iskorak, on bi otišao tri koraka unazad.
Tako je bilo i ovog ljeta, u godini koja je zbog vijeka postojanja trebalo da bude posebna, a pamtiće se po ekipi koja se nakon dominacije u domaćem prvenstvu konstantno slabila (umjesto da se pojačava), po dva nova evropska poraza, pa i po političarima koji su u prvim redovima slavili 100. rođendan...
Budućnost tokom prošle sezone nije imala dostojnog rivala u Crnoj Gori, titulu je osvojila davno i imala je sve vrijeme da na vrijeme sklopi ekipu za iskorak u Evropi.
Ipak, na desetak dana prije prvog meča kvalifikacija za Ligu šampiona smijenjen je trener Ivan Brnović zbog, kako je objašnjeno iz kluba, narušenih međuljudskih odnosa u klubu. Javna je tajna da su ti odnosi narušeni i mnogo ranije, pa je sa promjenom trenera moglo da se reaguje i mnogo ranije.
Od ranije je bilo jasno da će klub napustiti supertalentovani Andrija Bulatović, u januru je otišao Milan Vukotić, a Andrej Kostić je možda mogao (i morao) da se zadrži, jer su baš evropski mečevi pokazali koliko "plavo-bijelima" nedostaje ubitačni napadač. Prije godinu otišao je i Vasilije Adžić, a od pojačanja koja će napraviti razliku nije bilo ništa.
Stigli su Milan Vušurović, Miomir Đuričković i Lionel Strumija, a između mečeva sa Noom u Ligi šampiona i Milsamija u Ligi konferencije novi trener Nenad Lalatović ostao je i bez jedinog desnog beka - Dragana Grivića.
Uz sve to i srpski stručnjak je "zaboravio" mlade igrače i talente iz sjajne omladinske generacije poput Lazara Savovića, pa i Andreja Camaja, a uz "vašarska" dešavanja u vodećim strukturama kluba tokom ove godine teško je bilo i očekivati nešto više u Evropi.
Ostaje utisak da će Budućnost dugo žaliti zbog ove evropske sezone, jer da se preskočio Milsami, uslijedio bi duel sa skromnim Virtusom iz San Marina, a crnogorski prvak bio na korak od grupne faze.
Ipak, da se vratimo na početak priče - kad se očekivao iskorak, Budućnost je uvijek išla unazad.
Bilo je tako i nakon prve šampionske krune 2008, nakon druge 2012, pa 2017, dvije vezane 2020. i 2021, a potom i 2023... Praktično uvijek Budućnost bi ekspresno ispadala iz Evrope, čak i od timova poput Torshavna ili Brejdablika.
Tako je i sada, umjesto iskoraka u Evropi, veliko je pitanje da li je Budućnost nakon svega pomenutog između dvije sezone spemna i da odbrani crnogorsku titulu.
Do nekih novih dominacija u domaćim okvirima i nove želje da se napravi iskorak.
Bonus video:
