Željko Tomašević je svojevremeno bio najmlađi trener u crnogorskom fudbalu, imao je 29 godina kada je sjeo na klupu prvog tima Iskre, nakon što je prethodno prešao prirodan trenerski put vodeći mlađe kategorije. Bilo je to 2008.
Sedamnaest godina kasnije Tomašević je još mlad trener, ali sa ogromnim iskustvom koje je sticao na domaćoj sceni (pet godina u Iskri, tri na klupi Cetinja, Mladosti DG, Koma), ali i na međunarodnoj.
Nekako se “ispod radara” provuklo da je radio u Kuvajtu i Saudijskoj Arabiji, a od 2021. do prije dva mjeseca u Kataru.
- Nakon šest godina u inostranstvu, vratio sam se u Crnu Goru - kaže Tomašević, a razlog njegovog povratka je porodične, odnosno očinske prirode.
Njegova kćerka Maša Tomašević je najtalentovanija crnogorska fudbalerka, koja je nedavno, kada je navršila 18 godina, zvanično postala igračica Intera u senzacionalnom transferu iz Budućnosti.
- Želio sam da budem što je moguće bliže Maši, da joj budem podrška u velikom koraku u njenom životu i karijeri. Mislim da je to i uloga oca.
Mogao je, kaže, da nastavi posao u Kataru, gdje je minule četiri godine bio trener B tima Al Ahlija. Tamo je prvo sarađivao s našim Nebojšom Jovovićem, a zatim s Portugalcem Pepom i hrvatskim trenerom Igorom Bišćanom.
- Svih tih godina moja uloga je bila da pripremam igrače za prvi tim. Katar ima ligu B ekipa, po uzoru na englesku U23 ligu, u kojoj nastupaju mladi igrači, kao i igrači koji zbog odluka prvog trenera, ili nakon povreda, ne igraju. Model je jasan - B tim igra po koncepciji prvog tima, igrači imaju uloge i zadatke koji se od njih traže u prvom timu, a na meni je da ih kroz treninge i utakmice pripremim da budu spremni da konkurišu za prvi tim - ističe Tomašević.
- To što sam u Al Ahliju ostao četiri godine, pokazuje da sam radio dobar posao i da sam sa svim trenerima lijepo sarađivao. S Nebojšom Jovovićem sam dugogodišnji kolega i prijatelj, a s Pepom i Bišćanom uvijek sam imao izuzetno profesionalan odnos međusobnog uvažavanja - navodi Tomašević i naglašava:
- S obzirom na prirodu ovog posla i ogromnu konkurenciju, zaista mogu da budem ponosan, bez lažne skromnosti, to što sam ostajao dugo gdje god sam radio. U Iskri pet godina, na Cetinju tri, sada četiri u istom klubu u Kataru. Smatram da je to dokaz da sam trenerski posao radio dobro i savjesno.
Katar je nekada bio zemlja u razvoju kada je riječ o fudbalu, a sada je to zemlja, ne i jedina iz tog dijela planete, koja se razvila do maksimalno profesionalnog nivoa i koja je postala važan faktor na azijskoj, pa i na svjetskoj sceni.
Tomašević je svjedočio tim promjenama.
- Katar ima ogroman novac, ali fudbal to ne priznaje i novac nije garant uspjeha. Jedan od problema bio je to što mladići iz Katara koji igraju fudbal imaju sve u životu i bez fudbala, tako da je bilo poteškoća da prihvate pravila profesionalizma i da je fudbal, na neki način, i borba. Na terenu sve mora da se zasluži. Malo po malo su to prihvatili, a postavljeni su i temelji sistema razvoja igrača dolaskom brojnih trenera iz Evrope. Rezultati su vidljivi i na klupskom i na reprezentativnom nivou, a o organizacionom je suvišno trošiti riječi, sve se vidjelo na Mundijalu 2022.
Tomašević se sada vratio tamo gdje je i počeo.
- Prošlo je skoro četvrt vijeka od kada sam postao trener, prešao sam sve stepenice, stekao iskustvo i nova znanja. Iako nisam dugo bio u crnogorskom fudbalu, drago mi je što nisam “zaboravljen”. Bio sam jako ponosan kada sam čuo da se moje ime pominjalo među kandidatima za klupu Budućnosti, nakon iznenadnog odlaska Ivana Brnovića. Trenutno sam fokusiran da pomognem Maši i da budem uz nju, ali trenerski poziv me, naravno, privlači kao i prvog dana, kao i želja da se vratim u crnogorski fudbal, jer mislim da mogu da prenesem znanje koje sam stekao svih ovih godina - zaključio je Tomašević.
Bonus video:
