Za protivnike Mjelbija, put u krajnji jug Švedske djeluje kao putovanje na kraj svijeta. "Kada ekipe dolaze ovamo autobusom, voze i voze, kroz farme, pored ribarskih luka", kaže Hase Larson - sportski direktor dosadašnjeg iznenađenja švedskog prvenstva. "Nastavljaju da voze, i onda, kad više ne mogu dalje, pronađu naš stadion", dodaje Larson šaljivim riječima.
Tamo otkriju instituciju čije su srce i duša ukorijenjeni u Selvezborgu, zabačenoj opštini sa 14 hiljada stanovnika. Danas tu zatiču klub u središtu izvanredne priče koja se odvija u "Allsvenskanu", najjačoj švedskoj ligi. Mjelbi je prvi, sa četiri boda ispred drugoplasiranog Hamarbija, tima za koji je igrao crnogorski reprezentativac Viktor Đukanović, uz 12 preostalih utakmica izgubili su samo jednom, i ako u subotu uspiju da izbjegnu poraz protiv aktuelnog šampiona Malmea, najnevjerovatniji san mogao bi postati stvarnost.
"Nikad ne bih mogao da zamislim ovo, nema šanse", kaže sportski direktor Larson, čovjek koji je obavljao razne uloge otkad je 1979. došao u klub kao igrač. Proveo je devet sezona kao kapiten kluba koji se dizao s dna, da bi potom lutao između liga. "Nikada ranije nijesmo bili u ovakvoj situaciji, ali evo nas. Sada smo zaista dobra ekipa i imamo šansu da kompletiramo čudo".
Uspon Mjelbija do najvišeg ranga mnogi spolja vide kao pravo malo čudo. Ovo nije priča o bogatom investitoru koji ulaže novac u nepoznati ruralni klub to bi uostalom bilo teško ostvarivo s obzirom na švedski model vlasništva kojim upravljaju navijači. "Nemamo mi snagu da kupujemo skupe igrače," dodaje Larson. "Ako ovdje želiš nešto da postigneš, moraš naporno da radiš".
Larson se sjeća odrastanja na porodičnoj farmi, koju je kasnije i preuzeo, i kako je krišom išao na treninge uprkos očevim zahtjevima da ostane kući i pomaže na imanju. Farma mu je dugo plaćala račune, pa i 2016. godine, kada je preuzeo trenutnu poziciju u klubu koji je tada bio potonuo u treći rang. Mjelbi je bio u teškoj finansijskoj situaciji.
Mjelbi igra nekoliko metara od mora u Haleviku, mjestu sa manje od 1.000 stanovnika, na malom stadionu Strandvalen. Selo po kojem klub nosi ime broji oko 1.300 ljudi. Bilo bi prirodno tražiti rješenja negdje dalje. Ali upravo pod vođstvom Andersa Torstensona, njihovog disciplinovanog ali druželjubivog trenera, klub je doživio procvat.
Iako Torstenson šef stručnog štaba djeluje staromodno, njegova ekipa je izazvala pažnju modernim, progresivnim stilom igre koji odbacuje stereotipe o dugim loptama i snažnim momcima s farme. Prošlu sezonu završili su na petom mjestu i nastavili s napretkom. Mjelbijev tim je kombinacija lokalnih heroja poput kapitena Jespera Gustavsona, koji već dugo nosi dres kluba, i kreativno otkrivenih nepoznatih igrača, poput veziste Eliota Strouda i pakistanskog defanzivca Abdulaha Ikbala.
"Znam da smo u jako dobroj situaciji, ali ako počneš da razmišljaš o tome, put postaje jako težak", ističe Torstenson. "Nijesam vidio nijedan znak da je ekipa "odletjela", zaključuje 59 - godišnji bivši direktor osnovne škole.
Prošle sezone Mjelbi je izgubio u finalu kupa, a sada su prvi u šampionatu. Ambicija i dašak magije stvaraju osjećaj da Mjelbi može do senzacije i ako je još dosta bodova u igri do kraja sezone.
Bonus video:
