Gostujući na Gradskoj TV, novi predsjednik FK Budućnost Boris Spalević otvoreno je, što je za pohvalu i poštovanje, govorio o dešavanjima koje su klub dovele na ivicu (finansijske) propasti.
Otkrio je da je od transfera Andrije Bulatovića u Lens, Budućnost umjesto 1,7 miliona eura dobila oko 800 hiljada eura (u ratama). Andrej Kostić je prodat Partizanu za 900 hiljada eura u tri rate ("nedostatak menadžerskih sposobnosti i zla namjera"), a nijedna još nije uplaćena. Argentincu Strumiji mjesečna plata je 11 hiljada eura.
Spalević je pojasnio i aranžman sa proizvođačem sportske opreme. Kompanija koja je navedena kao sponzor zapravo je kompanija sa kojom klub ima ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji i od koje klub kupuje opremu. Dug toj firmi iznosi 90.000 eura.
NE PROPUSTITE
I o još mnogo toga je otvoreno govorio Spalević, apostrofirajući bivšeg izvršnog direktora Novaka Novakovića, kao nekoga čiji je potpis na većini spornih ugovora, i poslovnih i onih sa igračima.
Stanje kolapsa
I definitivno mu nije lako da sve to razmrsi. Kakav ga tek posao čeka u pokušaju da izvuče klub iz stanja kolapsa.
I da li, uopšte, može da uspije u tome, bez obzira na energiju i znanje koje ima. Ovo je stanje koje, po realnoj ekonomoskoj računici, vodi ka stečaju, ili ka gašenju.
Sjetite se samo Mogrena, koji je dominirao crnogorskom scenom. Klub je ostvario višemilionske transfere Đorđevića i Bakića u Zenit i Fiorentinu, sa igračima potpisivao visoke ugovore - i bukvalno se ugasio.
Dakle, svaka čast Spaleviću na otvorenosti, svaka čast i na najavi da želi i da će da uradi sve da Budućnost uvede u “normalne tokove”.
Ali, ovdje postoji jedan “problem”.
Uloga Glavnog grada
Neupućeni bi pomislili da je Budućnost do skoro bila u vlasništvu nekog pojedinca, kompanije, ili investicionog fonda, koji je iskoristio mogućnost da štetnim ugovorima sebi obezbijedi finansijsku korist i da je time doveo klub do ivice propasti, a da se zatim pojavio Glavni grad da spasi što se spasiti može, ako može.
Suprotno je - sve ovo se dogodilo dok je Glavni grad, kao i svih ovih godina i decenija, bio većinski vlasnik kluba (Budućnost je Akcionarsko društvo).
Sve se ovo dogodilo dok su na čelu kluba - kao nosioci izvršnih funkcija, ili kao članovi odbora (Nadzornog i Upravnog) - bili ljudi koje je postavio Glavni grad, odnosno partije većine u gradskom parlamentu. Ljudi iz njegove partije ili koalicioni partneri.
Prije 2022. godine to je bio DPS, za čije je vrijeme vlasti, kada govorimo o skorijoj prošlosti, potpisan više nego kontroverzni ugovor o strateškom partnerstvu sa Veselinom Mijačom (ispostavilo se da je ugovor takav da Mijač danas od kluba sudskim putem traži preko milion eura), a od tada do danas to su partije, koje su činile većinu i na državnom nivou.
Nova vlast
Nakon vanrednih podgoričkih izbora, aktuelna vlast je zvanično formirana krajem 2024.
Sve ono o čemu je Spalević otvoreno govorio kao o anomalijama u poslovanju kluba uglavnom se dogodilo upravo u prvih šest mjeseci tekuće godine. Izuzetak je sporni transfer Vasilija Adžića u Juventus, dogovoren u januaru 2024.
U Spalevićevom, zaista, i ponovo naglašeno - veoma otvorenom obraćanju, nedostajala je "sitnica". Trebalo je samo da kaže - ljudi koji vode Glavni grad nisu dovoljno brinuli o Budućnosti. Ljudi koji vode Glavni grad su zakazali. Pogriješili su u izboru kadrova koje su “ovlastili” da vode računa o finansijama, poslovnoj i sportskoj politici kluba.
Kaže Spalević da je prodaja Kostića za 900 hiljada eura na tri rate "nedostatak menadžerskih sposobnosti i zla namjera", a dogovorena je 24. juna, kada je i on sam sjedio u Upravnom odboru kluba.
Postoji teoretska mogućnost da je zaista bio protiv takve prodaje i da je, jednostavno, bio preglasan, ali bi tako u istom sastavu Upravnog odbora, i sada u predsjedničkoj ulozi, svaka njegova odluka mogla da bude - preglasana!
Ako Spalević zaista ima mogućnost, volju, pa i hrabrost - da raspusti ovako sastavljeni Upravni odbor i formira novi - onda možda i ima nade da bi mogao da uspije u svojoj misiji.
A do tada, sve da je bivši direktor Novaković, kao jedini čije se ime spominje u kontekstu pogrešnih odluka (neznanje ne oslobađa odgovornosti, rekao je Spalević), sve uradio na svoju ruku, ne zna se šta je gore - da li to što je iskoristio takvu mogućnost, ili to što ga niko nije kontrolisao, odnosno što niko nije bio upoznat sa njegovim odlukama i potpisima.
A ako je odluke donosio uz saglasnost delegiranih članova Glavnog grada u Nadzornom odboru, onda krivica nikako ne može da bude samo njegova.
Oni bivši i ovi sadašnji
A kada je neko bio na vlasti, i u kakvim koalicionim aranžmanima, da li je klub propao dok su bili “oni bivši” - to sa sportskog i fudbalskog aspekta, kao i sa istinskog navijačkog, apsolutno ne bi smio da bude izgovor, ni opravdanje.
Jer, Budućnost je klub svih nas, makar su tako govorili “oni bivši”, a govore “ovi sadašnji”.
Ali, ima i ona stara latinska Quod omnibus est, nullius est. Ili Res nulius, res communis. Na crnogorskom: Što je svačije, to je i ničije.
E tako je sa Budućnošću, ne samo u posljednjih pola, ili pet godina. Već u posljednjih 80 od 100.
Bonus video:
