Predsjednik Uefe Aleksander Čeferin dao je opširan intervju za Politico - uticajan američki digitalni medij fokusiran na politiku donošenja odluka, i politiku uopšte.
Sport i politika prižimaju se u mnogim sferama, jasno i u fudbalu, a takav je bio i razgovor sa Čeferinom - Čeferin je otvoreno govorio o širokom spektru (geo)političkih tema, njihovim dodirima sa fudbalom: od krize na Bliskom istoku, preko rata Rusije protiv Ukrajine, sankcionisanja sportista do odnosa sa svjetskim fudbalskim tijelom, Fifom.
Posebno oštre kritike Čeferin uputio svjetskim liderima - "neodgovornim političarima", kako ih je oštro nazvao - koji doprinose gubitku života i razaranju civila u velikim razmjerama.
Željeli smo da počnemo s malo lakšim temama, ali pred nama su ozbiljnije stvari, ali vi dolazite iz zemlje (Slovenije) sa 2,1 milion stanovnika. Trenutno, ta zemlja je iznjedrila dvojicu od deset najboljih sportista na svijetu: Tadeja Pogačara (biciklizam) i Luku Dončića (košarka). Čemu pripisujete takav uspjeh iz jedne tako male nacije?
"Mislim da je to odlična kombinacija. Imamo malo tog balkanskog borbenog duha, ali ne previše. I dalje smo disciplinovani. Naša kultura je bliža austrijskoj ili sjevernotalijanskoj. U isto vrijeme, borci smo, kao i sve ove bivše jugoslovenske nacije. Ti rezultati su zaista fenomenalni. Teško je to objasniti u jednoj rečenici, ali mislim da nas ta kombinacija genetike i kulture dovodi do uspjeha".
Što se tiče toga kako se fudbal prepliće s politikom i spoljnom politikom, šta je potrebno da bi se ruski klubovi i timovi - u bilo kojoj starosnoj kategoriji ili na bilo kom nivou - vratili u takmičenja pod okriljem Uefe?
"Za nas je prilično jasno da rat mora da stane. Nadam se da se krećemo u pravom smjeru, ali nemam informacije osim onih iz medija. Htjeli smo da vratimo mlade, dječake i djevojčice do 17 godina, i čak smo imali podršku našeg Izvršnog komiteta. Ali onda je nastala tolika politička histerija. Takav pritisak na određene članove Izvršnog komiteta. Nijesu promijenili mišljenje, ali su nas zamolili da sačekamo jer su bili privatno, lično toliko napadani da to više nisu mogli da izdrže".
"I dalje mislim da djecu treba tretirati drugačije, jer, znate, ona odrastaju u strahu i mržnji. 'Oni nas ne vole, oni nas mrze', i tako dalje. Da dođu da igraju u Sloveniji, siguran sam da bi ih slovenačka djeca zagrlila i pričala s njima. I engleska, i škotska, i austrijska djeca, i bilo ko drugi… Shvatili bi da mi nismo njihovi neprijatelji, da narodi nisu neprijatelji jedni drugima. Ali političare to ne zanima".
"A druga stvar je to što djeca čak ni ne glasaju. Oni ne podržavaju nijednog političara. A ipak im nije dozvoljeno da upoznaju djecu iz drugih djelova svijeta. Mislim da je to prilično tužno. Ali ponekad morate biti pragmatični, i ponekad morate zaštititi ljude koji su na meti populističkih političara".
Da li ste imali bilo kakve razgovore o isključenju izraelskih klubova iz vaših takmičenja zbog rata u Gazi?
Gledajte, prije svega, ono što se dešava civilima tamo lično me boli, ubija me. Više je nemoguće gledati te stvari. S druge strane, nisam pristalica zabrane sportistima. Jer, šta jedan sportista može da uradi svojoj vladi da bi zaustavila rat? To je jako, jako teško. Zabrana za ruske timove sada traje, mislim, tri i po godine. Da li je rat stao? Nije. Tako da trenutno ne znam. Moram reći da je u slučaju Rusije i Ukrajine postojao ogroman politički pritisak. Sada je to više pritisak civilnog društva nego političara, jer su političari, očigledno, kada su ratovi i žrtve u pitanju, vrlo pragmatični. Ne mogu reći šta će se desiti. Razgovara se o svemu, ali lično sam protiv izbacivanja sportista. Na primjer, bivši reprezentativac Jugoslavije, Dejan Savićević, sada predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore, rekao je da su 1992. godine, kada je Jugoslavija izbačena sa Evropskog prvenstva, svi oni (igrači) bili protiv Slobodana Miloševića. Svi su bili protiv sistema. Sistem je bio nedemokratski i tako dalje. Ali su ipak bili izbačeni. I zbog političkih sankcija, rezultat toga je bila mržnja prema Zapadu koja i dalje postoji. U Srbiji, na primjer, ako danas napravite referendum o NATO-u, 80 odsto bi bilo protiv".
"Tako da, po meni, sport treba da pokaže put, ali ne tako što će zabraniti sportistima da se takmiče. Ali da budem iskren, opet, u slučaju rata Rusija -Ukrajina, imali smo gotovo histeričnu političku reakciju. Bili smo među prvima koji su reagovali, iskreno vjerujući da sport može pomoći da se ova tragedija zaustavi. Nažalost, život nam je pokazao suprotno. Sada ne vidim neku veliku reakciju iz politike. Iz civilnog društva da, i to ogromnu. I ne mogu da razumijem kako političar, koji može mnogo da učini da zaustavi klanje - bilo gdje - može da zaspi kada vidi svu tu mrtvu djecu i civile. To mi nije jasno. Znate, ideja da bi fudbal trebalo da riješi te probleme? Nema šanse".
Da pređemo na drugu temu - da li vas je brinula, ili vas brine, Fifina namjera da napravi takmičenje koje bi bilo konkurencija Ligi šampiona?
"Ne, uopšte me ne brine. Naši klubovi su to željeli, posebno veliki klubovi, mislim da je glavni razlog bio finansijski. Ako organizuju Svjetsko klupsko prvenstvo svake četiri godine, za našu organizaciju i za mene lično - potpuno u redu. Ali to je to".
A šta ako budu željeli da ga organizuju svake dvije godine?
"Ne bih se složio s tim, ali ne mislim da oni to žele".
U maju je UEFA izdala saopštenje optužujući predsjednika Fife da gura svoje privatne političke interese na štetu fudbala, kada je kasnio na Kongres u Paragvaju. Nekoliko dana kasnije, uslijedilo je drugo saopštenje Uefe koje je isticalo dobru saradnju Uefe i Fife na mnogim pitanjima. Šta se promijenilo?
"Ništa se nije promijenilo, ali možda je prvi pritisak bio malo preemocionalan. Iskreno, postoje stvari oko kojih se ne slažemo. Ali 90 procenata se slažemo. Mislim da u životu, kao i u profesionalnom i privatnom životu, treba birati bitke. Treba se boriti kada zaista postoji razlog za borbu, ali svaka borba je iscrpljujuća, tako da moram reći da je odnos sa Fifom mnogo bolji nego prije".
Veliko pitanje trenutno u Briselu i evropskom fudbalu jeste pokušaj Španaca i Italijana da svoje ligaške utakmice izvode van svojih teritorija, u Majamiju, Australiji... Da li je to nešto što će UEFA pokušati da blokira ili ste spremni da date zeleno svjetlo?
"Nismo baš srećni zbog toga, ali koliko smo pravno provjerili, nemamo mnogo prostora za intervenciju ako se savez složi, a oba saveza su se složila. Ali mislim da ćemo o tome morati vrlo ozbiljno da razgovaramo u budućnosti, jer fudbal treba da se igra u Evropi, navijači treba da gledaju fudbal kod kuće, oni ne mogu da putuju u Australiju ili SAD da gledaju svoje timove. Otvorićemo tu diskusiju i sa Fifom, i sa svim savezima, jer ne mislim da je to dobra stvar. Ok, ako je izuzetak, u redu, ako postoji razlog, u redu, ali principijelno, evropski timovi treba da igraju u Evropi, jer navijači koji ih podržavaju žive u Evropi. To je velika tradicija. Danas smo upravo razgovarali da ćemo morati da otvorimo tu diskusiju za budućnost".
A šta je sa utakmicama UEFA takmičenja? Postoje li UEFA utakmice poput utakmica Lige nacija ili prijateljskih mečeva koje biste bili spremni da vidite u Americi, na Bliskom istoku ili u Australiji?
"Za sada nismo razgovarali o organizaciji bilo kakvih utakmica van Evrope. Mislim da je to jednostavno tako, nije na dnevnom redu".
Predsjednik Barselone, Đoan Laporta, je krajem jula rekao da je UEFA u pregovorima sa promoterima Evropske Superlige (ESL) i da su razgovarali o modelima takmičenja i nekoj vrsti globalne tehnološke platforme. Da li je to tačno?
"Ako je UEFA zaista bila u pregovorima s njima, onda predsjednik Uefe o tome ne zna. A bez mog znanja to nema smisla. Tako da to nije tačno. Naravno, komuniciramo, ne lično ja, ali komuniciramo sa oba kluba iz Španije. Takođe sam imao sastanak s Laportom, sve je u redu, ali to nijesu bili pregovori. Sistem ili novi format Lige šampiona neće se mijenjati, to je jasno. Oba kluba (Real Madrid i Barselona) su uvijek dobrodošla nazad u evropsku fudbalsku porodicu, gdje su oduvijek i pripadala".
Vi ste predsjednik Uefe od 2016. godine. Koji biste rekli da je najveći uspjeh na koji ste najviše ponosni tokom tog perioda?
"Ne volim da govorim o svojim postignućima. Mislim da drugi treba da govore o tome. Ne očekujem od novinara da pričaju o mojim uspjesima".
Za čim najviše žalite?
"Ima nekih žaljenja, ali sada se nijedno posebno ne sjećam. Mnoge stvari bih danas uradio drugačije, ali to su svakodnevne sitnice. Možda ponekad i u komunikaciji, kad si malo previše uzbuđen zbog nečega, reaguješ na način na koji bi mogao biti malo diplomatskiji. To znam o sebi".
Isključujete li mogućnost da se kandidujete za još jedan mandat u Uefi 2027. godine, kada ovaj istekne? Da li ste otvoreni za to?
"U ovom trenutku ne želim ništa da komentarišem povodom toga.
Niste rekli ni da ni, ni ne?
"Rekao sam šta sam rekao".
Na sličnu temu, nacionalna politika - predsjednik Slovenije, premijer Slovenije - biste li ikada razmatrali takvu ulogu u nekoj budućnosti?
"Ne. Ali kako moj otac voli da mi kaže, svako 'ne' je samo način da se iskuša budućnost".
A veliki posao, FIFA! Da li biste ikada željeli da vodite Fifu?
"Ne. Možda ću se jednog dana malo opustiti".
Bonus video:
