I sedmi put zaredom Crna Gore je izgubila od Češke, ali valjda po prvi put u tih sedam poraza, ili možda drugi - sjetimo se promašaja u revanšu čuvenog baraža 2011 - ostaje utisak da je zaslužila više.
Nisu Stevan Jovetić, Stefan Savić, Nikola Krstović, ali i svi ostali - večeras premijerno i tinejdžeri Andrija Bulatović, Milan Roganović i Vasilije Adžić - nagrađeni za veliku borbu, želju i entuzijazam koje su imali, pa i šanse koje su stvorili.
Imali su ih, naravno, i Česi, završilo se 0:2, moglo je da bude i 0:3, ali i realnije - 1:1, 2:2. U otvorenoj borbi gosti su bili mirniji, staloženiji, taktički i poziciono sigurniji, fizički jači - sve oni što smo toliko puta vidjeli, nažalost i osjetili na svojoj koži u sudarima sa nekadašnjom čehoslovačkom školom fudbala.
Nisu crnogorski fudbaleri nagrađeni golom, remijem, a zaslužili su - ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što su doživjeli da im nakon pola sata igre leđa okrenu i sopstveni - najvatreniji navijači.
Šta god da je razlog za masovno napuštanje sjeverne tribine i bojkot navijanja (spominje se izostanak novčane pomoći Saveza oko organizacije puta u Zagreb) - ispaštali su fudbaleri, u utakmici koja je rezultatski puno značila našem timu.
Iako je u igri tima Roberta Prosinečkog bilo i taktičke konfuzije, pravog nereda, reklo mi se i neprirodnih pozicija na kojima su igrali neki fudbaleri (Krstović lijevo - Vukotić desno krilo, između ostalog, tako nikad nisu igrali u svojim klubovima) zbog energije koju su unijeli, lišeni podrške sa najbučnije tribine, zaslužili su da osvoje barem bod.
Ne bi ni taj remi promijenio mnogo u mundijalskoj trci - Crna Gora je i bila, i ostala, van tih tokova - ali bi remi barem povećao entuzijazam i samopouzdanja pred buduće akcije. Ne u ovim, nego u narednim kvalifikacijama, vjerovatno i sa novim selektorom.
Prosinečki se tek u četvrtom kvalifikacionom meču sjetio da unese svježu krv - i vidio je kakav je, ne talenat, već formiran igrač Andrija Bulatović, kakvu mirnoću demonstrira Milan Roganović, a za Adžića se to sve znalo i ranije.
Ipak, za sve je potrebno vrijeme: da je potegao za mlađima prije tri mjeseca u Plzenju, kada je Crna Gora praktično bez otpora pala pred istim rivalom, možda bi iz večerašnje utakmice dobio i nešto više.
Zato ostaje nada da će nagrada stići malo kasnije - ne da bi Crna Gora ostala u borbi za drugo mjesto - neralno je, a i sada samo teoretski moguće, već da bi mlađi igrači stekli više iskustva i samopouzdanje pred naredne akcije.
Tek, Česi su - već viđeno u eri Prosinečkog - poveli u trećem minutu, sjajnim golom Černa - nakon čega je sve postalo teže u borbi sa fizički moćnim i taktički savršeno disciplinovanim timom.
Mogla je Crna Gora, u opštoj konfuziji na početku, da gubi i 0:3, a mogla je i da izjednači, ili čak preokrene do poluvremena, naročito kada je “bomba” Andrije Bulatovića sa 35 metara uzdramala prečku. Veliku šansu imao je i Stevan Jovetić.
U nastavku, velika borba crnogorskog tima - Krstović je izgarao do posljednjeg daha, padao, dizao se, vukao našu selekciju u napad, bilo je puno pokušaja, situacija, ali i šansa utakmice (Driton Camaj).
Tek kada su u sedam minuta sudijskog dodatka naši masovno krenuli u napad, Prosinečki poslao sav napadački arsenal, ušao je i Stefan Mugoša, umalo i izjednačio - Česima su se otvorili koridori ka golu. Sve je u foto-finišu kaznio Černi.
Hrvatska direktno na Mundijal, Češka u baraž, Crna Gora u borbi za treću poziciju - tako, nažalost, ostaje i ovoga puta...
CRNA GORA - ČEŠKA 0:2 (0:1)
Podgorica - Stadion pod Goricom. Gledalaca: 6.315. Sudija: Marko Gvida (Italija). Strijelac: Čern u 3. i Černi u 90+6. minutu. Žuti kartoni: Janković, Vukotić, Bulatović (Crna Gora).
Crna Gora: Petković - M.Vukčević (77. Mugoša), Savić, Vujačić, A.Vukčević (58. Roganović) - Janković (70. Adžić), Brnović (58. Camaj), Bulatović, Vukotić (70. Lončar) - Jovetić, Krstović.
Češka: Stanek - Dudera (49. Kranač), Holeš, Krejči, Zeleni - Souček, Červ (84. Sadilek) - Provod, Šulc (84. Kučta), Kušej (46. Černi) - Šik (71. Čori).
Bonus video:
