Fudbalski klub Budućnost (napokon) se okreće legendama, pa je nakon Voja Gardaševića i Slavka Vlahovića, gost kluba bio i nekadašnji kapiten, Rajko Folić.
Uručena mu je specijalna plaketa i monografija, a dočekali su ga izvršni i sportski direktr, Predrag Kažić i Gavrilo Petrović.
„Prijatno sam iznenađen ljudima u klubu, primili su me korektno, razgovarali smo o istoriji, sadašnjem trenutku… Izložio sam svoje poglede i viđenja, dao neke predloge i stavio se na raspolaganje ako mogu da pomognem. Naravno, ako treba - tu sam, bez ikakvog nametanja, jer Budućnost je moj klub“, kazao je Folić, koji je sa podgoričkim klubom igrao dva (oba) finala Kupa Maršala Tita.
Ta dva plasmana i najveći su uspjesi Budućnosti u stogodišnoj istoriji, a "plavima" se nije dalo da dođu do pehara - 1963. ispriječio se zagrebački Dinamo, a 1977. splitski Hajduk.
„Imao sam dva pokušaja, ali mi se nije dalo", priča Rajko za klupski sajt, pa se prisjeća poraza od Hajduka nakon produžetaka (2:0).
„Ta utakmica je imala težak i dinamičan tok. Igrali smo sjajno prvo poluvrijeme, držali se odlično tokom cijelog meča, imali dvije velike šanse, ali je onda fizička sprema u produžecima došla do izražaja. Naravno, uz nesporan kvalitet Hajduka, čija je generacija tada bila četvorostruki šampion velike Jugoslavije.“
Prvo finale je, ipak, posebno.
"Taj Kup iz 1965. je za mene veći podvig, jer smo do finala došli kao drugoligaši. Bio je to nevjerovatan uspjeh za Budućnost i Titograd".
Folić je drugi igrač sa liste sa najvećim brojem nastupa za Budućnost (Slavko Vlahović je prvi sa 413), a u prvom finalu Kupa sa klupe je svjedočio porazu od Dinama: tada je gledao kako Hajduković, brat Mišo, Gardašević, Pavlović, Savković, Kovačević (Ivanović), Šaković, Todorović, Šorban, Ćerić i Franović gube sa 2:1.
„Najžalije mi je što nismo osvojili Kup. Ni za čim drugim ne žalim. Neki transferi su bili izvjesni, ali to me nije doticalo ni najmanje, jer su Budućnost i Podgorica bili moj dom, tu sam rođen, tu sam odrastao, tu su bili moji prijatelji… To je bilo sve što mi je potrebno. I danas je tako.“
Folić je 12 godina nakon poraza od Dinama sa kapitenskom trakom predvodio tim koji je istrčao na teren Marakane protiv Hajduka, a činili su ga: Momčilo Vujačić, Nikola Janković, Rajko Folić, Janko Miročević, Vojislav Vukčević, Čedomir Milošević, Dragomir Kovačević, Radovan Bošković, Mojaš Radonjić, Ante Miročević i Petar Ljumović. Sa klupe su ušli Momčilo Božović i Dragan Vujović.
Sudbina je htjela da Rajko u 31. godini, zbog problema sa srcem, završi karijeru.
Njegov rođeni brat, pokojni Milutin-Mišo Folić, legenda je Budućnosti (230 utakmica, četiri gola, igrao 10 godina (1958–1965, 1968–1971), ali i splitskog Hajduka.
"Mišo je takođe bio sinonim za gospodstvo, čast i ugled. Svojevremeno je to bila storija o dva brata, jednom klubu i samo jednoj ljubavi", piše na sajtu FK Budućnosti.
Bonus video:
