Fudbalska umjetnost - to je Luka Modrić. Maestro kojem snaga i brzina nisu bili potrebni da bude među najboljim fudbalerima svih vremena.
Jedanaesta epizoda treće sezone serijala (Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem donosi ekskluzivni razgovor s jednim od najboljih veznih igrača u istoriji fudbala i jednim od najvećih fudbalera današnjice.
Legendarni kapiten hrvatske fudbalske reprezentacije i Real Madrida sa trenutnom adresom u Milanu, čija sportska dugovječnost izaziva divljenje, progovorio je o svom putu – od detinjstva do osvajanja svijeta u dresu Real Madrida i hrvatske reprezentacije.
Sa 40 godina i dalje igra fudbal na najvišem nivou, jedan je od simbola fudbala, ruši granice i potvrđuje da su glava, karakter i rad važniji od godina.
U razgovoru sa Slavenom Bilićem, Luka je otkrio detalje iz najtežih i najljepših perioda života – o nepresušnoj vjeri u sebe te o ljudima koji su ga oblikovali, od „fudbalskog oca“ Tomislava Bašića do oca, majke, sestara, strica i supruge Vanje, najveće životne podrške.
Luka je na početku emisije otkrio kako mu je u Milanu, nakon što je potpisao ugovor sa italijanskim fudbalskim gigantom:
"Grad je predivan. Ljudi su me prihvatili fenomenalno - kako u klubu, tako i van njega. Saigrači, trener, navijači, sve je stvarno na visokom nivou. Vidi se da je Milan veliki, istorijski klub, jedan od najvećih na svijetu. Na svakom se koraku to osjeti, tako da sam zaista srećan i uživam ovdje."
Svih 13 godina u Madridu djeluju nestvarno
Samo u Madridu, Luka je proveo trinaest godina, a u tom periodu, od 2012. godine, postao je najtrofejniji igrač u istoriji „kraljevskog kluba“. Slaven je istakao da karijera jednog sportiste često traje toliko, dok je jedan od najvećih fudbalera današnjice toliko vremena proveo samo u Madridu – i pritom srušio sve moguće rekorde. Sa čak 28 osvojenih trofeja, uključujući šest Lige prvaka, četiri La Lige i dva Kupa kralja ispisao je istoriju u madridskom klubu. Govoreći o veličanstvenom oproštaju od kluba, otkrio je da li je ostala praznina te kako mu je bilo napustiti klub nakon toliko godina:
"Iskreno, nije bilo lako, jer 13 godina, gotovo pola svog života proveo si praktično u jednom klubu, u jednom gradu. To je jedan od ljepših perioda mog života. U Madrid sam došao možda relativno kasno, sa 27 godina, ali u pravom trenutku. Bio sam spreman na taj iskorak. Četiri godine iz Engleske tu su mi mnogo pomogle. I sve nakon toga što sam doživio i ostvario u Madridu, djeluje mi nestvarno".
Uprkos istorijskim uspesima, Luka i dalje zrači skromnošću te priznaje da mu se i danas, nakon svih tih uspjeha, čini gotovo nevjerovatnim što je postigao. Ono što najviše ističe upravo su godine koje je proveo u Madridu s obzirom na to da se i sam, prilikom dolaska, nadao ostati u Realu pet, šest godina.
"Na stranu trofeji i pobjede, ali ostati trinaest godina u takvom klubu... Došao sam sa 27 godina i ostao gotovo do četrdesete - i to je nešto nevjerovatno! Jer zna se kakav je Madrid klub, zna se da ne trpi prosječnost i ostati na takvom nivou, u takvom klubu, toliko godina – uz sve uspjehe koje sam tamo doživio - to je nešto nevjerovatno“, rekao je Luka Modrić.
Dodao je i kako je, prema ranijem razmišljanju, smatrao da će biti zadovoljan ako karijeru završi u 35. godini. No njegov profesionalni život odavno je premašio tu granicu, a Luka ne skriva zahvalnost:
„I dalje sam, hvala bogu, još na tom nivou - i to je nešto nevjerovatno!“
Slaven Bilić dodao je kako se u jednom trenutku činilo da će ostati u Madridu. Poznati fudbaler je iskreno rekao:
"Uvijek sam to govorio i to nisu bile floskule, dodvoravanje navijačima ili klubu - moja velika želja je bila da se penzionišem u Madridu. Ali jednostavno, sve ima svoj početak i kraj.“
Milan ljubav iz djetinjstva
Luka je odrastao kada je Milan dominirao fudbalskim svijetom. Od malih nogu je bio obožavalac crveno-crnih. U profesionalnoj karijeri, nakon velikog Madrida, došao je u klub koji je kao dijete najviše volio.
"Nakon Reala, uvijek sam to govorio, gdje god ideš je stepenica dolje. Tu nema nikakve sumnje i to vam mogu potvrditi svi igrači. Ali, mislim da sam došao u klub koji je po renomeu i istoriji jako blizu Real Madridu i po meni je to najidealnija situacija koja mi se mogla dogoditi. Pogotovo zato što Milan volim i kao dijete sam rastao uz italijanski fudbal. Milan je bio klub koji sam najviše obožavao. Kada se pojavila opcija Milana, to je za mene bilo to."
Jedna od odlika velikih ljudi, sportista jeste želja da svojim radom i zalaganjem vrate roditeljima barem dio onoga što su oni uložili kroz godine podrške i odricanja. Kapiten hrvatske fudbalske reprezentacije je rekao kako je želio da roditelji budu ponosni na njega:
"Da budu ponosni na svoje dijete, da znaju da su ga izveli na pravi put, da su ga odgojili kako treba i da je napravio ono što su oni možda od njega očekivali, što su vjerovali u njega. Danas i sam imam djecu pa znam - kada naprave nešto dobro, nema veće sreće, nema većeg bogatstva."
Pratila ga je i stigma da je nedovoljno fizički jak. Na pitanje da li ga je to ranije znalo uzdrmati, Luka je iskrenim odgovorom poslao važnu poruku:
"Nimalo me to nije pokolebalo niti stavilo sumnju u mene da je to tako. Uvijek sam imao veliku vjeru u sebe."
Rekao je da ga je ta stigma na neki način uvijek pratila, međutim, koristio ju je kao dodatnu motivaciju. Negativna mišljenja drugih nisu ga brinula – naprotiv, podsticala su ga da bude bolji, dok se uvijek oslanjao na pozitivne komentare oko sebe:
"Nikad nisam mario za mišljenja drugih, zato što moje mišljenje o meni samom nije bilo takvo. Druga stvar bi bila da sam mislio da sam možda mali, slabašan – ali ne, moje mišljenje je bilo suprotno. Jer fudbal nije samo snaga i visina. Fudbal je puno više od same snage… Fudbal je puno više tehnika, glava, osjećaj..."
Zaključio je:
"Glava je najbitnija. Nikad snaga i brzina neće prevladati nad tehnikom i glavom. Ljudi najviše vole fudbal upravo zbog tih stvari."
Dotakli su se i Tomislava Bašića, za kojeg Luka kaže da je njegov "fudbalski otac":
„Bio je poseban, ispred svog vremena. Imao je razumijevanja za fudbal na visokom nivou. Za mene je bio poseban jer je jedan od rijetkih ljudi koji je vjerovao u mene od početka… Zahvalnost koju imam prema njemu ne može se ni izraziti kroz proste reči… On me preporučio Dinamu, Zdravku.“
Nastavio je:
"Zdravko me nije znao, oni me nisu znali previše. Uzeli su me na njegovu riječ.“
Iz Dinama je otišao u Zrinjski, zatim iz Zrinjskog u Inter Zaprešić, a iz Intera se ponovo vratio u Dinamo.
"Jedan sam od rijetkih igrača iz te generacije, '84, '85. godište, koji nije odmah dobio priliku u Dinamu. Nisam otišao ni jednom na pripreme sa Dinamom, sa prvom ekipom… Ako vjeruješ da sam ja taj, možda me možeš povesti pa vidjeti da li bih se nametnuo, imam li kvalitet. Ali nije bilo povjerenja", rekao je kapiten hrvatske fudbalske reprezentacije i dodao:
"Iskustvo u Zrinjskom me izgradilo kao osobu i kao igrača, mnogo mi je pomoglo."
O odlasku u Inter Zaprešić je rekao:
"Stvorila se klapa fenomenalna… Mi smo prvih šest kola imali šest pobjeda. Čak smo i Dinamo pobijedili u Zaprešiću. Gurali smo dobro do polusezone, bili smo prvi i tada je Dinamo odlučio vratiti me u tom zimskom prelaznom roku".
Nisam se promijenio i nisam "vau" jer sam napravio nešto
Supruga Vanja, otac, majka, sestre, stric, djeca – Lukini su zidovi oslonci u svemu. Slaven je istakao kako se radi o jedinstvenoj porodici koja se nije promijenila:
"Kada pogledaš njih, kako da ja budem drugačiji?! Ne mogu biti. I nisam se nimalo promijenio, jer ne mislim da sam sada nešto 'vau', posebno, zato što sam napravio sve što sam napravio. I dalje se vidim kao normalan dečko koji, naravno, ima svojih boljih i lošijih dana. Kao osoba sam napredovao. Mijenjaš se, napreduješ, ali nisam promijenio ono izvorno što jesam, sazrijevaš… Vanju sam upoznao još dok sam igrao u Interu i ona mi je definitivno dala veliku stabilnost. Kada imaš nekoga kod kuće ko ti omogućava da se fokusiraš na teren, na ono što je primarno. A to nije baš slučaj u današnjem svijetu, da se neko podredi tebi, tvojoj karijeri, kao što je ona to učinila. S te strane – jackpot."
Plazma Sportske igre mladih, najveća evropska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nakon Marija Stanića i Mirze Džombe, kroz saradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju da grade još jednu platformu koja će inspirisati mlade generacije.
Bonus video:
