Novi klub nije morao dugo da traga za rivalom: pronašao ga je u komšiluku.
Tokom ljeta 1925. godine, Zora se, u prvom meču od osnivanja, oprobala sa Balšićem. Kako nema pisanih podataka iz tog vremena, ostaje da se pouzdamo u iskaze dvojice aktera “crvenog kluba” Mahmuta Bute Krkanovića i Vasa Vukadinovića, koji su pamtili da je njihov tim pobijedio 2:1, lokaciju - na Ćemovskom polju, na mjestu starog aerodroma - i imena devetorice saigrača: golmana Musaje Čelebičića, Bećira Abdomerovića, Gojka Mitrovića, Arsena Ćara Markovića, Blaža Prelevića, Blaža Šutulovića, Andra Bulatovića, Vasa Čarapića i Milana Raičevića.
I onda - tišina. Zapravo, medijska tišina je dugo pratila Zoru. Na prvo pominjanje u štampi čekalo se do 1. jula 1926. godine, kada je u Jadranskoj pošti objavljeno službeno saopštenje Splitskog nogometnog podsaveza, sa tačkom 5: “Na dopis kluba Zora - Podgorica, odgovoriće se posebno.”
Djeluje očito da novi klub još nije bio primljen u podsavezni forum. Tog ljeta, međutim, jeste, jer je uvršten u jesenji dio takmičenja prvenstva V župe SNP-a. U svojoj prvoj zvaničnoj utakmici, Zora je 12. septembra 1926. godine poražena od Balšića 3:0. Detalji nisu poznati.
Krajem oktobra iste godine, Jadranska pošta prenosi odluku SNP-a da se za Zoru “čitaju”, odnosno registruju, 23 igrača: Vasilije Mišović, Mitar Milačić, Dimitrije Pajović, Jovan Petrović, Boško Đorđević, Ilija Vučelić, Blažo Šutulović, Ivo Miković, Blažo Prelević, Smajo Ramović, Mahmut Krkanović, Musaja Čelebičić, Savo Radonjić, Jovan Vučinić, Petar Popović, Veljko Milatović, Vaso Vukadinović, zatim Milivoje Zukić, Amar Orahovac, Đorđije Vučelić, Milan Raičević, Milo Pajović i Šućo Kapić, “svi sa pravom nastupa 11. novembra 1926.” Temelji su postavljeni.
NE PROPUSTITE
Kako je Zora sa Balšićem bila jedini podgorički klub koji je pripadao Splitskom nogometnom podsavezu, a nadmetanja u provinciji - prvenstvene i “pokalne utakmice” - igrana su po Kup sistemu i teritorijalnom principu, to je značilo nove i nove epizode gradskog derbija. U prvoj narednoj, mlađi klub je stavio do znanja da je spreman da uzdrma primat starijeg. Na startu proljećnog prvenstva, 6. marta 1927. godine, Zora je ubjedljivo nadvladala Balšić (3:0), golovima Gojka Mitrovića (2) i Luke Bulatovića. Za zelenim stolom je, ipak, rezultat preinačen. Poslovni odbor SNP-a je osam dana kasnije verifikovao meč rezultatom 3:0 za Balšić (pff), jer je “Zora 6. 3. nastupila sa neverificiranim igračima Savo [Vaso] Vukadinović, Gojko Mitrović i Tahir Čelebičić”. Balšić je poslat dalje, na meč sa prvakom Cetinja.
Do kraja godine, Zora će odigrati još dva takmičarska duela sa mjesnim konkurentom.
Kao i prvi, i drugi će biti odlučen u Splitu. I to na farsičan način. Poslovni odbor SNP-a je za 1. maj 1927. godine zakazao “pokalnu utakmicu” dva podgorička kluba, i odredio za sudiju Đura Spasića sa Cetinja. Iako su se na centru u predviđeno vrijeme našli igrači dva tima, meč nije odigran. Kao ni onaj predviđen za 22. maj. Kao ni onaj utanačen 12. juna. Šta se desilo?
Verziju Zore, koja je službenim rezultatom izgubila utakmicu i bila primorana da plati troškove, dao je Đ. V. (vjerovatno Đorđije Vučelić) u dopisu objavljenom u Jadranskoj pošti. On prepričava da su nakon trećeg neuspjelog održavanja susreta “predsjednik Zore, kao i potpredsjednik Balšića zvali na telefon g. Spasića i pitali zašto nije došao da sudi pomenutu utakmicu. On je izjavio da nije došao iz razloga što neće da sudi Balšiću bojeći se škandala na igralištu, kao što se prije događalo, koliko se čuje od pojedinaca.”
Dodaje se da nije tačno da Zora nije htjela da pristane da se nađe drugi sudija.
“Što se tiče Balšića, izgleda da je on nemoćan da tuče Zoru na zelenom polju, pokušava kojekakve nešportske geste i smicalice.”
Odgovor je stigao 13. avgusta 1927. godine, više od dvije sedmice kasnije, što se može posmatrati i kao potvrda o izolovanosti fudbalske Crne Gore u to vrijeme. Balšić je u “utuku” uzvratio da su izneseni navodi neistiniti, da su oni bili za to da se meč svakako odigra, pa i sa Karlom Vugrinecom, članom Zore, kao sudijom, a da su prema Spasiću “uvijek najlojalnije postupali”.
“RŠK-u Zori stoje sva vrata otvorena da kod zvaničnih faktora rasprave spor onako kako to dolikuje jednoj ozbiljnoj sportskoj organizaciji, i mi ćemo vedra čela zastupati naše interese, uvjereni u pobjedu pravde.”
(Iz monografije “Ponosna prošlost, jedna je Budućnost”, koja će se uskoro naći u prodaji)
Bonus video:
