r

Modrić: Fudbal sam počeo da igram iz ljubavi i zbog te strasti i dalje trajem

"Zlatna lopta? Iskreno, mislio sam da je neću dobiti. Ne zato što nisam vjerovao da zaslužujem to, nego jednostavno, igraš u vrijeme dvije zvijeri, Kristijana i Mesija. Kada se pogleda koji su je igrači osvojili - i biti jedan od 'tih' nešto je nevjerovatno", rekao je Modrić u trećem dijelu emijsije (Ne)uspjeh prvaka

2276 pregleda 1 komentar(a)
Modrić u razgovoru sa Bilićem, Foto: (Ne)uspjeh prvaka
Modrić u razgovoru sa Bilićem, Foto: (Ne)uspjeh prvaka

Od uloge vođe na terenu i odnosa s bivšim saigračima, reprezentaciji, do osvajanja Zlatne lopte... U trećem dijelu razgovora s Lukom Modrićem u emisiji "(Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem legendarni hrvatski fudbaler otvoreno je govorio o trenucima koji su obilježili njegovu karijeru.

Napokon je otkrio i tajnu dugovječnog uspjeha - odgovor na pitanje: "Kako?" i "U čemu je tajna Luke Modrića?". Govorio je o velikoj ljubavi i strasti prema fudbalu, a pričao je i o čuvenom penalu protiv Danske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

"Taj penal je možda najvažniji trenutak moje reprezentativne karijere".

U trećem dijelu poznate emisije, Slaven je otvorio temu o Luki:

"Vođa si na terenu, ali nijesi glasan. Godina je 2016, nakon Evropskog prvenstva, Dario Srna je bio kapiten, a Luka mu je pomagao. No, ubrzo nakon toga Dario odlazi, a Luka preuzima kapitensku traku. Tada je novi kapiten odlučio da preuzme stvari u svoje ruke – odlučio je da riješi nesuglasice koje je tada imao sa nekim igračima", otkrio je u emisiji.

Govorili su: A, nije vođa...

Govorio je i o tome kako su ga i tada etiketirali, da je mali, mršav i da neće uspjeti, a on nije imao potrebu da se nameće onda kada još nije bilo vrijeme za to:

"S druge strane, kada sam dolazio do tih nekih nivoa, opet je bilo – a nije vođa, nedostaje mu ovo, nije on ‘taj’. No, ja to imam u sebi, ali u nekom trenutku misliš da ne treba da pokazuješ jer ne želiš da narušavaš hijerarhiju. Zna se ko je kapiten i treba da se zna hijerarhija. Međutim, uvijek kada je trebalo nešto reći – rekao sam. Više volim i uvijek se ugledam na lidere koji više vode primjerom nego riječima.“

Pričao je o periodu kada je postao kapiten hrvatske fudbalske reprezentacije i o izazovima sa kojima se susreo na početku. Dotakao se ranije pomenute atmosfere u reprezentaciji iz 2014. i 2016. godine, koja je bila bolja, međutim, sa nekim igračima je trebalo da izgladi odnose:

"Sa nekim igračima, sa kojima sam prolazio svašta, imao sam neke male nesuglasice. Da li zbog mene, njih ili nekih izjava…“

Međutim, dodao je da je postojalo kolektivno razmišljanje da je Svjetsko prvenstvo u Rusiji možda posljednje prvenstvo te generacije igrača da mogu napraviti nešto veliko:

"Prilika generacije gdje možemo da napravimo nešto veliko. Svi igrači smo igrali u ogromnim klubovima i nijesu bili tamo samo brojevi, već jako važni protagonisti, igrači tih velikih klubova.“

Morao sam da riješim stvari sa Mandžukićem i Ćorlukom

Dotakao se i odnosa sa Mandžukićem u tom periodu:

"Mandžo i ja kroz te godine nijesmo razgovarali. Odnosno, jesmo – ali to više nije bio onaj odnos kakav smo imali prije. Na moje insistiranje, prije priprema i utakmica protiv Liverpula i Senegala – mislim da smo bili u Opatiji – razgovarao sam s njim. I riješio problem koji smo imali. Na kraju je to bila neka banalna stvar… To smo riješili. Tu sam se i ja oslobodio, a vjerovatno i on. I druga situacija je bila sa Čarlijem (Vedran Ćorluka), zbog nekih njegovih izjava koje mi nijesu legle, a o kojima nijesmo toliko raspravili… i to smo isto riješili. Očistio sam se od tih muka koje sam živio u sebi i čiste glave sam otišao na to Svjetsko prvenstvo. I znao sam, imao sam u sebi osjećaj – to i Vanja može da potvrdi, što sam joj govorio – da ćemo napraviti velike stvari na tom prvenstvu.“

O dolasku Zlatka Dalića pred Svjetsko prvenstvo u Rusiji, kapiten hrvatske fudbalske reprezentacije je rekao:

"Nisam ga poznavao. Ali, u prvom razgovoru s njim osjetio sam neku nevjerovatno dobru energiju. Smirenost s njegove strane, mirnoću kada smo svi bili pod stresom.“

Nastavio je:

"Pitao te za mišljenje – što misliš kako treba da igramo, koje on ideje ima – i stvarno, jedan prijatan razgovor. Saradnja fenomenalna od prvog dana… Počela je da se formira jedna dobra grupa. Međutim, dogodile su se pripreme u Americi, gdje smo izgubili od Perua, i tu dolazi Čarlijeva izjava zbog koje smo neki od nas otišli, vratili se u klubove i nijesmo išli igrati protiv Meksika. On je rekao to što je rekao, i on zna da to nije trebalo da kaže – ali, prošlo je, sve se to izgladilo! Počele su tada ponovo da se javljaju neke sumnje, da to nije ta ekipa. Inače nijesam od velikih najava… ali jednostavno sam imao osjećaj da ćemo napraviti dobre stvari. I to sam Vanji rekao prije nego što ću se opet vratiti reprezentaciji – rekao sam joj: vidjećeš, odigraćemo fenomenalno prvenstvo, napravićemo nešto veliko, ja ću biti najbolji."

Penal(i) protiv Danske

Ogroman trenutak Lukine reprezentativne karijere bio je penal protiv Danske na Svjetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji. Promašio je jedanaesterac za pobjedu, nakon toga su uslijedili jedanaesterci gdje je ponovo pucao, međutim, ovoga puta je postigao gol. Objasnio je kako je uopšte smogao snage za ponovno izvođenje:

"Kao lider ekipe, moraš da pucaš. Ako kažeš – neću – već si u minusu, ekipa gubi samopouzdanje. Mislim da ta utakmica, ti penali i taj penal pokazuju i opisuju moj karakter kada me neko pita – kakav je moj karakter, koje su moje bolje strane. Naravno, taj promašeni jedanaesterac, bio sam ‘lud’ što sam ga promašio, jer sam imao dobar osjećaj – ali jednostavno, promašio sam. Ipak, ostao sam smiren, miran koliko god je gorjelo u meni. Situacija nije bila kao, na primjer, protiv Turske… U ovoj situaciji sam ostao miran, znao sam da hoću da pucam penal – stariji smo i htio sam da preuzmem odgovornost. Htio sam da pucam jer znam da bi, da je bilo drugačije i da nijesam, to bio veliki hendikep za sam ulazak u raspucavanje. Da se jedan kapiten povuče kada je najteže. Taj penal je možda najvažniji trenutak moje reprezentativne karijere. Niti u jednom trenutku nijesam imao negativne misli – bio sam samouvjeren da ću ga postići."

Zlatna lopta u eri Mesija i Kristijana

Dodao je Slaven da je ekipa taj turnir odigrala nevjerovatno, a Luka je proglašen najboljim igračem Svjetskog prvenstva. O tome da li je i kada pomislio da bi mogao da osvoji Zlatnu loptu, rekao je:

"Iskreno? Nikada. Ne zato što nijesam vjerovao da zaslužujem to, nego jednostavno, igraš u vrijeme dvije zvijeri, Kristijana i Mesija, koji nikome ne daju blizu: golovima, asistencijama, trofejima, kako god okreneš. Nije mi to padalo na pamet. Meni su uvijek kolektivne nagrade, kolektivni trofeji bili ispred individualnih."

Međutim, kada je saznao da je osvojio Zlatnu loptu, ovaj veliki fudbaler je rekao da je to jedan od ljepših trenutaka u njegovoj karijeri:

"Kada se pogleda koji su je igrači osvojili – i biti jedan od ‘tih’ nešto je nevjerovatno."

Nakon tog Svjetskog prvenstva, Luka Modrić je imao 33 godine, period u kojem bi mnogi igrači počeli da razmišljaju o usporavanju i kraju karijere – istakao je Slaven. Međutim, kod Luke se odigrao drugačiji scenario. Slavenu je rekao:

"To sam ja. Ne zadovoljavam se nikada. Uvijek misliš da možeš više, da možeš bolje. Praktično, nakon te 2018. godine opet su došli nevjerovatni uspjesi koji nijesu bili očekivani da će doći – i na reprezentativnom planu, i na klupskom, i na individualnom. Baš zbog toga što se ne zadovoljavam malim stvarima, želim se uvijek dokazivati. I dan-danas, ne moram ja nikome ništa dokazivati, ali želim se dokazivati. Želim dokazati da i dalje mogu biti na ovom nivou.“

Dao je viđenje zbog čega danas i dalje igra fudbal na najvišem profesionalnom nivou:

"Fudbal sam počeo da igram iz ljubavi. Na fudbal tako gledam. Nisam razmišljao da ću imati ovo što imam danas, već samo da igram fudbal, da uživam, da budem srećan. To je ono što me ispunjava – zato i dan-danas želim da igram na ovim nivoima. Jer to mi je uvijek bio san. Mogao sam da idem i u druge lige, lakše lige… ali tamo nema tog osjećaja, to nijesu ti ambijenti, Liga šampiona, nije to ovo što sada doživljavam u Milanu. Mene to ispunjava. Takve stvari, a ne novac… Možda zbog toga i dan-danas trajem na tim nivoima – baš zbog te ljubavi i strasti koju imam prema fudbalu.“

Na pitanje „je li važan talenat“, Luka je rekao:

"Uvijek mi je ostalo u glavi ono što je Martin Novoselac govorio – da je 20 posto talenat, a sve ostalo mukotrpan, težak rad, odricanje… Slažem se s tom tvrdnjom, da je talenat možda 20 posto, a sve ostalo rad, težak rad, nadograđivanje, odricanje, maksimalan fokus na ono što radiš. Talenat je veliki plus, ali talenat bez rada – ništa.“

"Ljubav, strast koju imam prema fudbalu – to je moj život“, rekao je Luka Modrić objašnjavajući svoju strast prema fudbalu i dodao:

"Jednostavno, živim fudbal. Ne samo kada treniram ili odradim trening, nego i van toga. Gledam utakmice, analiziram druge protivnike, protiv koga igram. Tako je i danas – nije manje, već je isto. Kada me pitaju – kako? U čemu je tajna? Nema tajne. Jednostavno, ljubav i strast koju imam prema fudbalu nešto je nevjerovatno. Ne samo prema utakmicama, nego i prema običnim treninzima.“

Dok god mislim i osjećam se dobro – želim da igram

Sljedeće godine navršiće se dvadeset godina otkako je Luka Modrić postao reprezentativac Hrvatske, a kapiten je tom prilikom otkrio svoje planove za budućnost:

"To je nevjerovatno! Dok god mislim i osjećam se dobro – želim da igram fudbal! Znam da ga neću moći igrati do sedamdesete, kao što neki ljudi mogu da rade svoje poslove i ono što vole 50, 60 godina. Mi, nažalost, nemamo tu privilegiju. Poslije se moramo pronaći u nekim drugim stvarima, što nije lako – nakon adrenalina, rasporeda koji ti je posložen od ‘a do ž’ svaki dan…“

Luka Modrić, Slaven Bilić
foto: (Ne)uspjeh prvaka

Na pitanje imaju li ljudi s naših prostora nešto posebno zbog čega uspijevaju, Luka je odgovorio da vjeruje da imaju, a istakao je karakter i borbenost:

"Fajteri smo, nikada ne odustajemo. To je ono nešto što nas možda izdvaja s ovih prostora od drugih.“

Kada se osvrnuo na svoj put, priznao je da je bilo teško, ali i slatko. Ne bi, rekao je, ništa mijenjao:

"Ponosan sam i srećan što sam sve napravio i na koji način, uz ljude koji su mi pomogli na tom putu. Uvijek govorim – trebaš vjerovati u sebe.“

Plazma Sportske igre mladih, najveća evropska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nosioci prava emisije „(Ne)uspjeh prvaka“, nakon Marija Stanića Mirze i Džombe, kroz saradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju da grade još jednu platformu koja će inspirisati mlade generacije.

Bonus video: