U cilju zaštite interesa i prava radničkih sportskih klubova, u Beogradu je 1927. godine osnovana Radnička sportska zajednica (Izvor: Mala enciklopedija Prosvete, Beograd, 1986). Podaci do kojih smo mogli doći nedovoljno osvjetljavaju u kolikoj mjeri je Budućnost učestvovala u njenim aktivnostima. U sarajevskom listu Snaga, krajem 1931. godine, objavljena je lista od 28 klubova koji su Radničkoj sportskoj zajednici “dali svoja punomoćja da ih može iskoristiti za dobro svih radničkih klubova na teritoriju Jugoslovenskog nogometnog saveza”.
Među njima je, kao jedina iz Zetske banovine, i Budućnost.
Beogradska Politika je 5. aprila 1936. godine u tekstu “Stotinu najpoznatijih beogradskih sportista protestuju protiv duha iduće Olimpijade”, prenijela da je “Radnička sportska zajednica, u kojoj je zastupljeno 90 amaterskih sportskih klubova, izjavila spremnost da bojkotuje Olimpijadu, ‘jer bi naše učešće u Berlinu značilo pomaganje profanisanja i sporta i Olimpijade’”.
Među sto beogradskih sportista koji su potpisali rezoluciju tražeći bojkot Olimpijskih igara u Berlinu zbog nacističkog režima u Njemačkoj, a “u ime slobode u sportu, u ime visoko humanih ideala”, našao se i fudbaler BSK-a Vojin Božović, poslijeratni trener Budućnosti.
Kraljevina Jugoslavija je 10. aprila 1936. godine potvrdila učešće svojih sportista na Igrama u Berlinu.
(Iz monografije “Ponosna prošlost, jedna je Budućnost”, koja će se uskoro naći u prodaji)
Bonus video:
