Početkom novembra, sada već bivši trener Budućnosti, Dejan Vukićević je odlučio da napravi rez, pa je saopštio da više ne računa na Petra Grbića, Igora Ivanovića, Adnana Orahovca, Luku Mirkovića, Vladana Adžića, kao i strance Lionela Strumiju, Dragana Trninića, Sadoka Kadidu i Nedeljka Piščevića.
Vukićević je tada rekao je da je "smjena generacija neminovnost i definitvno je ova godina za te stvari", te dodao "da bismo napravili prostor djeci da igraju moramo da napravimo rezove."
U međuvremenu Budućnost je sporazumno raskinula ugovore sa Strumijom,Trninićem, Kadidom i Piščevićem, polusezonu završila na sedmom mjestu, bliže je zoni baraža, nego borbi za titulu, a Upravni odbor kluba je prije nekoliko dana prihvatio ostavku Vukićevića.
A danas su se saopštenjem oglasili Petar Grbić, Igor Ivanović, Adnan Orahovac, Luka Mirković i Vladan Adžić, igrači na koje Vukićević nije računao. Svi oni su u jednom trenutku bili kapiteni Budućnosti, a u zajedničkom saopštenju su poručili da je Vukićević doveo klub do najniže tačke u novijoj istoriji.
Oni su pozvali sve trenere sa kojima su radili da kažu da li su ikada trenirali kad su htjeli i koliko su htjeli, da li su postavljali uslove i diktirali tempo treninga ili bilo čega…
Takođe, pozvali su kondicione trenere koji su radili sa njima, fizioterapeute i doktore da kažu koliko su bili fizički spremni ("pojedinci i najspremniji u ekipi"), koliko su utakmica odigrali pod injekcijama za dobrobit kluba, da li su ikada namjerno preskočili utakmicu ili možda lažirali povredu…
Saopštenje Grbića, Ivanovića, Orahovca, Mirkovića i Adžića prenosimo integralno.
"Poslije učestalih monologa rijaliti igrača i glumca koji je radio sve osim svog posla, a koji je upravo tražeći krivce u svemu osim u samom sebi ostao bez posla nakon što je Budućnost doveo do najniže tačke u novijoj istoriji kluba, došlo je vrijeme za naš glas – zbog naših porodica, imena i prezimena koje imamo, zbog naših prijatelja, zbog Budućnosti, navijača, Varvara…
Naš glas bi se čuo sve i da je situacija drugačija, ali smo čekali da se završi polusezona kako naši drugovi iz svlačionice ne bi gubili fokus, ali očigledno da je to sa bivšim trenerom bilo nemoguće, jer je sam pravio pompe iz dana u dan umjesto da je donosio pobjede. Za razliku od bivšeg trenera nećemo držati monologe i tjerati cirkus jer je naš klub završio na poražavajućem sedmom mjestu na tabeli, a to nismo radili ni kada su nas odvojili da treniramo sa strane, sami u 15.00 sati, što je protivno svim FIFA pravilima, jer je Budućnost iznad svih nas.
Nismo željeli klubu i saigračima da stvaramo još veći problem, a mogli smo vrlo lako, jer je samo jedan papir mogao da blokira račun naše Budućnosti ili transfere. Ali to bivši trener nije znao, jer je ostao u nekom svom vremenu od prije 15 godina, a tadašnji fudbal i rad su dijametralno suprotni od današnjeg…
A u tom vremenu je samoproglašeni najbolji trener Crne Gore, ima nekoliko trofeja i nekoliko pobjeda, svi znaju kako je do njih došao, ali i to malo što ima predstavlja kao da je neviđen uspjeh. I naravno, iz godine u godinu kopa jamu “svojoj” Budućnosti. Od tada do danas naravno nije uradio ništa vrijedno pomena.
I zbog toga smo dužni da upoznamo javnost sa činjenicama i saopštenjem stavljamo tačku na bilo kakvu dalju raspravu, jer ne želimo da od Budućnosti pravimo šaradu u kojoj bivši trener očigledno uživa, jer je Budućnost klub, stogodišnjak koji zaslužuje najbolje, koji je svijetu podario najbolje, a koji je svima nama dao mnogo…
Pozivamo sve trenere koji su nas trenirali – od Branka Brnovića, preko Mladena Milinkovića, Aleksandra Nedovića, Miodraga Džudovića, Ivana Brnovića, Ivana Delića i Nenada Lalatovića – da kažu da li smo ikada trenirali kad smo htjeli i koliko smo htjeli, da li smo postavljali uslove i diktirali tempo treninga ili bilo čega…
Pozivamo kondicione trenere koji su radili sa nama Nikolu Vukčevića i Milivoja Grbovića, doktora Nermina Abdića, fizioterapeute Zorana Jovovića i Damira Zejnilovića da kažu koliko smo bili fizički spremni (pojedinci i najspremniji u ekipi), koliko smo utakmica odigrali pod injekcijama za dobrobit kluba, da li smo ikada namjerno preskočili utakmicu ili možda lažirali povredu…
Ne stidimo se, za razliku od bivšeg trenera, da pomenemo imena, jer sve što pričamo je istina i nemamo čega da se stidimo, a imena se obično ne pominju samo kada neko želi da manipuliše javnošću. Toliko znamo.
Nas petorica vjerovatno sasvim slučajno imamo oko 1.000 utakmica u plavom dresu, pored toga još slučajnije smo osvojili 33 titule, a jedan od nas je počeo svoju 11. sezonu u klubu – i naravno da će pustiti korjene, jer je Budućnost njegova kuća. A u toj kući niko nikada nije bio gost, jer je prihvaćen objeručke sa svim dostojanstvom koje Budućnost nosi sa sobom, jer samo zajedno možemo da pravimo pravu sliku Budućnosti.
Ta zajednička slika se najviše ogleda u mladosti Budućnosti, kojoj nikada nismo bili prepreka, nego najveća moguća podrška, pa smo sa oduševljenjem prepuštali svoja mjesta Viktoru Đukanoviću, Lazaru Mijoviću, Milanu Vukotiću, Vasiliju Adžiću, Andriji Bulatoviću, Bodinu Tomaševiću… I uvijek će tako biti, a naši dobri odnosi sa svima njima govori o tome da smo im značili na njihovom putu razvitka.
Na kraju, vjerovatno nas čeka još jedan monolog čovjeka koji je potrošio i posljednju trenersku šansu baveći se više izgovorima nego rješavanjem problema. I opet ćemo vjerovatno slušati izgovore.
P.S.
Neka bivši trener bude svjestan da će neki od nas još da igraju i neka bude ubijeđen da ćemo još dugo da radimo i da osvajamo trofeje. To baš ne možemo reći za njega", navodi se u saopštenju Grbića, Ivanovića, Orahovca, Mirkovića i Adžića.
Bonus video:
