U martu 1936. godine, zahvaljujući operativnim podacima dobijenim u akciji sprovedenoj u Zagrebu koja je dovela do otkrivanja izvještaja Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru, policijski organi su izvršili “provalu” u crnogorskoj komunističkoj organizaciji.
Do kraja aprila, na teritoriji Zetske banovine uhapšeno je više od 250 komunista i njihovih saradnika, koji su sprovedeni u zloglasni zatvor “Termoterapija” u Rijeci dubrovačkoj.
“U početku nismo znali radi li se o nekom hapšenju iz predostrožnosti ili provali većeg stila. Kada se to hapšenje počelo protezati na partijski kadar Crne Gore, a pogotovo kada su nas počeli sprovoditi za Dubrovnik, shvatili smo, radi se o nekoj velikoj provali u partiji”, zapisao je Milan Raičević, koji je i sam bio uhapšen.
Pored njega, i predsjednik Budućnosti Grujo Petrović, zatim Sergije Stanić, te bivši ili tadašnji igrači i članovi uprave Vido Uskoković, Veljko V. Petrović, Veljko Zeković, Kićo Šćepović, Đorđije Premović, Mihailo Popović, Spaso Boljević, Savo Mrenović, Špiro Mugoša... Dani Budućnosti bili su odbrojani. Obruč se stezao. Vlasti su se, makar, potrudile da uvaže privid legalnosti: u drugoj polovini aprila 1936. godine, načelnik podgoričkog sreza je zvaničnim aktom zabranio rad Budućnosti i njene filijale Slavije. Nedugo potom, na sličan način na Cetinju je raspušten Lovćen. Udar na radnički sport je bio oštar i potpun.
NE PROPUSTITE
Rješenja o zabrani predviđala su i mogućnost žalbe, najprije Banskoj upravi, a onda i Ministarstvu fizičkog vaspitanja. Budućnost, Lovćen i Slavija su iskoristili zakonsko pravo i žalili se u predviđenom roku, ali im je sudbina bila zapečaćena. Nije im pomoglo ni to što je 26. juna 1936. godine na Belvederu, u okolini Cetinja, jedan od zahtjeva protestnog zbora u organizaciji komunista i federalista - ugušenog u krvi - bio i traženje dozvole “legalnog rada u radničkim, seljačkim, sportskim, kulturnim i ekonomskim društvima... kao i sportskim klubovima Lovćen na Cetinju i Budućnost u Podgorici”.
Posljednji trzaj, zabranjena radnička društva napravila su na sjednici skupštine Cetinjskog nogometnog podsaveza 11. oktobra 1936. godine, “najburnijoj koja je ikada održana”, po riječima izvještača Slobodne misli Arsenija Simovića. Policija je pokušala da zabrani učešće predstavnicima Budućnosti, Vuku Vučiniću, i Lovćena, Peku Dapčeviću, ali se njihov glas čuo na skupu. Još kako. Oštrica kritike bila je usmjerena ka predsjedniku CNP-a Niku Bokanu, dugogodišnjem članu uprave Crnogorca, koji je osumnjičen da nije ništa uradio da do zabrane ne dođe, a nije pomogao ni da žalbe klubova budu usvojene.
“U sali je nastao lom kad je kandidat prava Petar Dragićević napao g. Bokana, koji je prije skupštine napisao pismo g. Krnjajskom, bivšem članu Saveza.” Slobodna misao je objavila i sadržaj tog pisma.
“Dragi Kosto, razgovarao sam sa Filipom. On je odobrio da se primi izbor za predsjednika. Ja ću doći kod tebe odmah danas. Molim te zovi g. Vineka (Vladimira, upravnika cetinjske policije) da uredi s njim da se ovoj fukari onemogući svaka akcija. Ako je njemu to nemoguće direktno, on neka da predlog zvaničnim aktom, kao što je to učinio načelnik sreza podgoričkog, pa ćemo mi na prvoj sjednici poslije skupštine urediti.”
Sjednica je ubrzo i prekinuta. Predsjednik CNP-a je na stranicama Slobodne misli pilatovski pokušao da opere ruke, tvrdnjom da je pod “fukarom”, mislio na “izazivače nereda” na fudbalskim utakmicama, sa kojima je načelnik podgoričkog sreza izašao na kraj, te da on nije kriv “što je jednim dijelom naš sport zatrovan političkim trvenjem i počeo gubiti svoj osnovni smisao i značaj”.
Na koncu, bilo je nevažno na čijoj strani su istina i pravda - Bokan je ostao u vrhu Cetinjskog nogometnog podsaveza, a Budućnosti, Lovćenu i Slaviji je uskraćeno dalje djelovanje. Igrači Budućnosti su se razišli. Pojedini su nastupali za nikšićki Hercegovac (Arsen Marković, Vlado Božović, Ćazim Maljević) i cetinjsku Slogu (Arsen Marković, Vlado Božović, Asim Đurđević), Doda Tahiri je pojačao Crnogorac, Vojo Mugoša sa Balšićem učestvovao u kvalifikacijama za saveznu ligu, dok je Pavle Vujović Jablan postao član beogradskog Jedinstva, u kome će mu se priključiti i Ibrahim Methadžović. Dio njih će se ponovo okupiti u Crnoj Gori, nasljedniku Budućnosti...
(Iz monografije “Ponosna prošlost, jedna je Budućnost”, koja će se uskoro naći u prodaji)
Bonus video:
