Najbolji tim Budućnosti u 100-godišnoj istoriji mogao bi da sastavi samo Husein-Ceno Tuzović, nekadašnji direktor kluba, publicista, novinar, kaže šaljivo, ali i u zbilji Miodrag Božović Grof, novi trener podgoričkog kluba.
Grof, nekadašnji kapiten, štoper koji je takođe obilježio jednu eru podgoričkog kluba - gledao je najveće, igrao sa najvećima - nadimak nije dobio slučajno: jasno je opisivao njegovu markantnu figuru i stav na terenu (svakako i van njega). Bio je pravi vođa.
Uz izvinjenje nekadašnjim velikim asovima, bira idealni tim Budućnosti iz “svog” vremena - igrača kojih se sjeća. I tu je bio na slatkim mukama.
- Nepravedno prema starijima, ali ovako je lakše - kaže i kreće od golmana:
- Momo Vujačić. Za svoju visinu sjajan golman, nevjerovatno se postavljao, čuvao Budućnost. Klasu prenio i na mlađe - Đukanovića, Vuksanovića, Lekovića, Petrovića.
Desni bek - Željko Petrović.
- Bio je dokaz da najbolje igrače pravi ulica - barem u tom vremenu. Šteta što je počeo kasno da igra fudbal, gotovo sa 18 godina. Univerzalac.
Sličan, ali i različit, bio je Grofov lijevi bek - Dragoljub Brnović.
- Bio je ljevak, igrao i sa desnom nogom, mogao na obje strane terena. Nije bio prebrz, ali je strašno dobro čitao igru, uvijek postavljen kako treba. Takođe, ubacivao se kada treba. Kada njega vidite na protivničkoj polovini, znali ste da dolazi centaršut, da sprema nešto opasno za rivala.
U posljednjoj liniji, par štopera, par pravih profesionalaca: Slavko Vlahović i Niša Saveljić.
- Slavko je igrao do 35. godine, to je tada bila prava rijetkost. Vjerovatno najveći profesionalac u istoriji Budućnosti. Od njega smo učili kako treba da se odnosi prema plavom dresu. Niša je bio reprezentativac, sve je imao na vrhunskom nivou - skok u odbrani, skok u napadu, postavljenja, pas. Takođe veliki profesionalac.
Ispred odbrane, defanzivni vezni - Branko Brnović.
- Ol-raund igrač, reprezentativac, mogao da igra na raznim pozicijima, mnogo zahvalan za tim.
Ofanzivni dio veznog reda počinje najvećim mogućim asovima: Tonkom Miročevićem i Dejanom Savićevićem:
- Ne znam šta bih drugo rekao osim - Tonko Miročević i Dejo Savićević. Samo to. Tonko je vjerovatno najveća legenda Budućnosti, 10 godina je nosio plavi dres. Imao sam zadovoljstvo, s druge strane, ne da igram, već da treniram sa Dejom, da ga gledam sa klupe - jer ja sam u tom periodu bio na klupi ili na tribinama. Ušao sam protiv Dinama kod Milana Živadonovića, to mi je bio debi te 1986. Dejo je najbolji igrač sa kojim sam trenirao - uz Safeta Sušića i Piksija Stojkovića, sa kojima sam, takođe, trenirao - prisjeća se Božović perioda uoči Mundijala u Italiji 1990. kada se našao na širem spisku Ivice Osima.
- I naravno, Peđu Mijatovića, sa kojim sam igrao - navodi Grof, uz osmijeh.
Mijatović je, naravno, naredni u njegovom timu:
- Sjećam se tog čuvenog finala Lige šampiona Real - Juventus u Amsterdamu, kada je donio Realu titulu nakon 32 godine. Bio sam na stadionu, on mi je ostavio karte. Na kraju i on da gol, nezaboravno. Nakon utakmice su ga nosili na rukama po ulicama i pabovima Amsterdama, nisam uspio ni da mu priđem.
Zatim, Dragan-Guzo Vujović:
- Kasnije, kada se vratio iz Amerike, važan igrač tima koji je sa Živadinovićem na klupi terorisao rivale širom Jugoslavije. Bili smo drugi na polusezoni, u toj ligi. Guzo je bio neko ko je i na “Poljudu”, i na “Maksimiru”, i u Beogradu, pravio velemajstorske poteze. On, Dejo, Martać, Daca Mugoša, Brnović, ali i Marinko Mirotić, Mladen Miročević, zatim saigrači koji više nisu sa nama, Goran Stanisavljević i Miladin Pešterac. Bila je to ekipa koja je pravila čuda širom bivše zemlje.
U napadu - Anto Drobnjak.
- Bio sa mnom u Budućnosti i Zvezdi. Dao onaj čuveni gol Partizanu glavom kada smo osvojili Kup. Bio prvi strijelac lige Francuske, to sve govori.
Na golu drugog tima Budućnosti Grofa Božovića je - Saša Petrović.
- Bilo je sjajnih golmana, Đukanović, Leković... Što se tiče Saše Petrovića, u sjaćanju mi je ostao meč protiv Galatasatraja u Istanbulu, u okviru Balkanskog kupa. Dobio je desetku od turskih novinara.
Desni bek B tima - Duško Vlaisavljević.
- Brz, hitar, pravi prototip desnog beka. Bio je jedan od najboljih igrača Rada u najboljoj sezoni koju je imao taj tim.
Lijeva strana terena, kompletna aut linija, rezervisana je za Zoju Vorotovića.
- Fenomenalan igrač: Sutjeska, Budućnost, Crvena zvezda. Jedan od prvih modernih bekova, sa igrom u dva pravca.
Štoperski tandem: Vojo Vukčević - Branislav Drobnjak.
- Voja su zvali Grof. Fantastičan skok. Ima jedna priča kada je igrao u Americi, u Kosmosu: poletio je u vazduh, dok je letio vidio je semafor - 88. minut. Ostao je u vazduhu do kraja meča, naravno, dao je gol. I Drobnjak je bio sjajan u vazduhu, zaigrao za reprezentaciju, iz Budućnosti.
Vezni red: Ivan-Njaka Radović i Momir Bakrač.
- Njaka je bio pravi igrač: tehničar, trkač, borac. Danas bi rekli ‘box to box’ igrač. Što se tiče Bakrača, dizao je publiku na noge klizećim startovima - klizao je po 10 metara. Otišao u Hajduk, odličan vezista, univerzalac.
Zatim, Miodrag Martać:
- Nije bio prebrz, zapravo bio je spor, ali je znao da igra. Važan dio Živadinovićevog tima, uklopi se fantastično.
Dva krila: Drago-Četka Kovačević - desno, Darko-Daca Mugoša - lijevo:
- Četka je odlično igrao po desnoj strani, imao je brzinu, dribling, a Daca se izvrsno uklopio sa Dejom, Guzom, Brnom i ostalima.
I u napadu - Željko Janović.
- Jak, prava momčina, znao je da igra, znao i da se ‘pobije’, fudbalski naravno - imao sve što treba da ima pravi napadač - kaže Božović, koji žali što mjesto u nekom od dva tima nije našao i za Željka-Pipija Božovića.
Treći tim? Nekom drugom prilikom: možda “napravi” ovaj koji će preuzeti od ponedjeljka...
Mijenjao dva autobusa da bi stigao na trening, Špaco je bio više od trenera
Miodrag Božović je odrastao u Budućnost, rastao sa Budućnošću. Prisjeća se i prvih slika:
- Mijenjao sam dva autobusa da bih stigao na trening. Mlađe kategorije su tada trenirale na Zabjelu. “Trojkom” od Zagoriča do stanice gdje je hotel “Crna Gora”, pa “jedinicom” do Zabjela. Bila je oskudica u svemu - terenima, opremi, loptama, ali kod svih nas postojala je želja i ambicija. Sportisti i mužičari bili su jako popularni u tadašnjem Titogradu, svi smo željeli da budemo kao oni - a popularni su bili fudbaleri, bokseri, rukometašice - kaže Božović.
Zajedno sa njim rasla je velika grupa talentovanih igrača koja se približavala prvom timu:
- Braća Mijović, Srdan Dmitrović, Đoko Stanić, Edin Tuzović, Mijo Radulović, Zvonko Rmandić, Saša Tomašević, Saša Škara, Željko Rolović, Dejan Vukićević, Zoki Radunović...
- A onda Željko Petrović, Branko Brnović... I 1985. pripreme u Budvi, nismo mogli da vjerujemo da smo sa prvim timom. Divili smo se legendama: Deju, Guzu... a onda smo se čudili odakle mi sa njima.
Božović je debitovao za prvi tim Budućnosti, 1986. kod Milana Živadinovića, u Titogradu protiv Dinama, ali pravu afirmaciju stekao je kada je 1987. za trenera došao Stanko-Špaco Poklepović.
- Interesantno da me Špaco nije mnogo vidio u startu, htio je da me šalje na pozajmicu u OFK Titograd. Zamolio sam ga da ostanem - da mi da tri mjeseca da se dokažem. Kasnije mnogo toga dugujem njemu - i što sam debitovao za mladu reprezentaciju Jugoslavije, u Zenici protiv Norveške, kada sam u 2. minutu izašao zbog razbijene arkade po nevremenu kakvo može da bude samo u Bosni, i što sam kasnije 1990. bio sa najjačom reprezentacijom pred Mundijal u Italiji.
Špaco je, za Grofa, bio više od trenera.
- Tu sam tek spoznao da pravog trenera ne treba gledati po rezultatima, već po igračima koje pravi, koji napreduju. Svi smo kod njega postali bolji igrači.
Božović je 1989. bio strijelac prvog gola za Budućnost na stadionu pod Goricom pod električnim osvjetljenjem: tog ljeta su zasjali reflektori, a Budućnost je pobijedila Rad 3:0. Pogodili su i Anto Drobnjak i Željko Petrović.
- Bilo je i golova, a sjećam se i jednog protiv Željezničara, pobijedili smo 2:1.
Grof je 1992. otišao u Crvenu zvezdu, opet kod Milana Živadinovića, sa kojim je osvojio Kup SR Jugoslavije.
Dva najbolja tima Grofa Božovića
PRVI TIM: Momčilo Vujačić - Željko Petrović, Slavko Vlahović, Niša Saveljić, Dragoljub Brnović - Branko Brnović, Ante Miročević, Dejan Savićević - Predrag Mijatović, Dragan Vujović - Anto Drobnjak.
DRUGI TIM: Saša Petrović - Duško Vlaisavljević, Vojo Vukčević, Branislav Drobnjak, Zoran Vorotović - Momir Bakrač, Ivan-Njaka Radović, Miodrag Martać - Drago Kovačević, Darko Mugoša - Željko Janović.
NE PROPUSTITE
Bonus video:
