Završena je velika ankteta "Biramo idealni tim Budućnosti", koje koja je traja prethodna dva mjeseca povodom 100. rođendana podgoričkog fudbalskog kluba.
U žiriju su bili legende Budućnosti - neki od najvećih asova, njih 20-ak koje su "Vijesti" kontaktirale i koje su kroz autentične priče - sjećanja, anegdote, ne samo birale najbolji tim, već i oživjele period iz najsjajnijih dana loptanja u glavnom gradu Crne Gore i njegovog najvećeg sportskog ponosa - Fudbalskog kluba Budućnost.
U žiriju su bili i navijači - publika, čitaoci portala "Vijesti", koji su na našem imali priliku da glasaju. Do juče u 15 sati, glasalo je dalo blizu pet hiljada navijača.
Glasovima legendi i navijača, dobili smo dva najbolja tima Budućnosti - A i B. Možda ne u cijelokupnoj, 100-godišnjoj istoriji, jer koliko god pokušavali, takav poduhvat ne samo da je nerealan i pretenciozan, već je i nepravedan prema fudbalerima kojih se današnji navijači, i igrači Budućnosti, i ne samo aktuelni, već i bivši, poput Dejana Savićevića i Peđe Mijatovića, pa čak ni Anta Miročevića - ne sjećaju. A bilo je velikih igrača i prije njih, bilo ih je i prije generacije iz davne 1965. godine, koja je, tačno na četvrtu deceniju postojanja kluba, odvela Budućnost u prvo finale Kupa Mašala Tita.
Pokušali smo zato da se odužimo nekadašnjim asovima tako što smo, uz "idealne timove Budućnosti" A i B, izabrali i "idealni tim Budućnosti u prvih 50 godina", od 1925. zaključno sa 1975 - godinom kada je Budućnost ušla u Prvu ligu i kada je počela, kako je mnogi nazivaju - zlatna era. Igrao se, međutim, fudbal i prije 1975. I igrao se mnogo dobro...
Anketa "Vijesti" nije nikakva zvanična anketa, nit se dobio "zvaničan" najbolji tim. Takve ankete - ne postoje, posebno kada se bira iz istorije, kada se ređaju i porede generacije.
Zato je najbolji tim Budućnosti koji smo izabrali, stvar subjektivnog mišljenja - zbir 20 subjektivnih mišljenja legendi kluba, zbir nekoliko hiljada subjektivnih mišljenja navijača. A svaki indiividualni izbor, pa i ovaj, stvar je ukusa; jer, nema te opšte skale, niti jedinstvenog kriterijuma, koji će utvrditi ko je bio bolji, Slavko ili Janko, Peđa ili Tonko. Sve je stvar izbora pojedinaca...
Glasanje je, takođe, bilo vrlo, vrlo tijesno, posebno na pojedinim pozicijima - bekovskim, štoperskim, kao i defanzivnog veznog. Nije bilo dileme kada je u pitanju napad - Ante Miročević, Dejan Savićević i Predrag Mijatović našli su se u bukvalnom svim izborima, Dragan-Guzo Vujović u gotovo svim, dok je Dragoje Leković izdominirao na golu.
Nije, takođe, bilo lako rasporediti igrače po pozicijama. Mnoge legende Budućnosti bile su legende za više uloga - tako je Slavko Vlahović uspješno igrao i desnog beka i centarhalfa (libera), Janko Miročević centralnog beka i defanzivnog veznog, Dragoljub i Branko Brnović mogli su da igraju, i igrali su, na više pozicija, Željko Petrović takođe.
To što se neko našao u A timu, a neko u B, uopšte ne znači da je velika razlika - presudile su nijasne, odlučili su "milimetri". Baš kao i u slučaju nekih istaknutih igrača koji su dobili glasove, a na kraju se nisu našli u izboru. I naravno da zaslužuju da budu spomenuti.
Uz sve "ograde" i ograničenja, A tim Budućnosti u velikoj ankteti "Vijesti", u formaciji 4-2-3-1, izgleda ovako:
DRAGOJE LEKOVIĆ - MILUTIN-MIŠO FOLIĆ, VOJISLAV VUKČEVIĆ, JANKO MIROČEVIĆ, DRAGOLJUB BRNOVIĆ - ŽELJKO PETROVIĆ, ANTE MIROČEVIĆ - PREDRAG MIJATOVIĆ, DEJAN SAVIĆEVIĆ, DRAGAN-GUZO-VUJOVIĆ - ANTO DROBNJAK.
Kakvi su bili fudbaleri, moglo se pročitati u prethodna dva mjeseca - u intervjuma legendi koje su dale detaljne opise - za saigrače, nekadašnje klupske drugove, ili majstore koji su nosili isti, plavi dres.
B tim Budućnosti, u modernijoj, ili možda zastareloj formaciji 3-5-2 (kako go gleda na fudbalske trendove) izgleda ovako:
MOMČILO VUJAČIĆ - SLAVKO VLAHOVIĆ, NIŠA SAVELJIĆ, MIODRAG-GROF BOŽOVIĆ - DUŠKO VLAISAVLJEVIĆ, ZORAN-ZOJA VOROTOVIĆ, MOMIR BAKRAČ, PETAR-CACO LJUMOVIĆ, BRANKO BRNOVIĆ - ŽELJKO JANOVIĆ, MOJAŠ RADONJIĆ.
Koliko je Budućnost imala velkih fudbalera, mogli bismo da se igramo i dalje i izaberamo C, D, E.. tim, umjesto toga dovoljno je spomenuti fudbalere koji se nisu našli u A ili B timu, a bili su blizu - manje ili više. Oni stariji, poput Cvetka Savkovića, Branka Rašovića, Nika Radovića, Lazara Radovića, Rajka Folića, Voja Gardaševića, Gana Ćerića mnogih, mnogih drugih, "platili su ceh" vremenske distance i činjenice da ih oni koji su glasali mahom - ne sjećaju. Zato je za njih namijenjen poseban izbor.
Ali, oni koji su dobili glasove, u koji su kucali na vrata A i B tima, bili su Drago-Četka Kovačević, Branislav Drobnjak, Žarko Vukčević, Zoran Batrović, Nikola-Nino Jovanović, Mirko Radinović i Branislav Đukanović, ali i Darko-Daca-Mugoša, Ivan-Njaka Radović, Saša Petrović, Igor Burzanović, Bajica Martinović, Milan Ćalasan, Viktor Trenevski, Vasilije Jovanović, Rade Vešović, Željko-Pipi Božović...
Budućnost - klub velikih igrača, klub legendi - napunio je 100. rođendan, a rezultatski, organizaciono, zarobljen politički, očerupan sa svim strana, propatio je najviše baš u godini jubileja.
Završetkom ove ankete, prolaskom jubilarne godine, završeno je i tzv. "doba romantike" - bavljenja istorijom i sjećanjima. FK Budućnost se vraća u stvarnost, u sadašnjost, koja je kao po pravilu uvijek bila gora nego prošlost. Zato je i vrijeme da se Budućnost okrene - budućnosti.
Najbolji tim Budućnosti prvih 50 godina
Mnogi stari, veliki fudbaleri Budućnosti, neminovno i nepravedno su bili zapostavljeni u anketi “biramo idealni tim”, iz prostog razloga što su u glasanju učestvovali ljudi koji se ne sjećaju.
Zato i biramo “najbolji tim Budućnosti u prvih 50 godina” (1925-1975), koji takođe nije “idealan”, ali su nekadašnji igrači zaslužili da se nađu u njemu.
U formaciji 5-3-2, najbolji tim Budućnosti u prvoj polovini vijeka postojanja glasi ovako:
JOVO HAJDUKOVIĆ (BOŽO BELOJEVIĆ) - MIŠO FOLIĆ (VOJO GARDAŠEVIĆ), CVETKO SAVKOVIĆ, BRANKO RAŠOVIĆ, PEKO METHADŽEVIĆ, NIKO RADOVIĆ (RAJKO FOLIĆ) - LAZAR RADOVIĆ, GANO ĆERIĆ, VOJIN-ŠKOBA BOŽOVIĆ - MILUTIN PAJEVIĆ, VLADO MILIĆ.
NE PROPUSTITE
Bonus video:
