Na suprotstavljenom polu, Cetinjski nogometni podsavez je nastavio po starom. Ignorišući osude, Upravni odbor Podsaveza je objavio da je “jedino Srpski loptački savez naša legalna sportska viša instanca”, pohvalivši lojalno i sportsko držanje Balšića.
Krajem marta 1940. godine, CNP je objavio raspored proljećnog dijela prvenstva, sa planiranim vremenskim okvirom od 7. aprila do 14. jula 1940. Klubovi, njih 27, među njima i oni iz dijela Hercegovine koji je pripadao Zetskoj banovini, podijeljeni su u tri razreda. Prvi su činili: Balšić, Crnogorac, Crnojević, Sloga, Obilić, Jugoslavija, Jugosloven, Arsenal i trebinjski Leotar i Jugoslavija.
Crna Gora je svrstana u treći, najniži kvalitativni rang, a po rasporedu je bilo predviđeno da prvenstvo otvori 23. juna utakmicom sa Bjelogorcem iz Ulcinja. Politika konstatuje da se “podgorička Crna Gora i cetinjska Sloga nalaze u dobroj formi, te će vjerovatno mnogima pomrsiti račune”.
U kakvom obliku i kolikom obimu je održano prvenstvo nije moguće rekonstruisati na temelju postojećih novinskih napisa. Mada nema podataka ni o jednom njenom meču u nižim rangovima, Crna Gora je, umjesto u trećem, direktno zaigrala u finalu prve grupe prvog razreda, izborivši se sa Balšićem u mečevima koji su ranije pomenuti. Time je stekla pravo da igra sa Arsenalom za prvaka Podsaveza. Ne zna se kako je završen prvi susret, koji je bio zakazan za 26. maj u Tivtu. U revanšu, održanom 31. maja 1940. godine, Tivćani su slavili u Podgorici 2:1, osiguravši svoj drugi naslov. Duel su, po pisanju Glasa Boke, obilježili neredi.
NE PROPUSTITE
“Po svršetku utakmice masa se zaletjela da bije goste. Vlasti su sa teškom mukom uspostavile red, odbranivši ljude i omogućivši im da se ukrcaju u svoj automobil, koji je bio zasipan kamenicama.”
Crnogorska glasila nakon toga ne bilježe nijednu aktivnost Crne Gore... Cetinjski podsavez je 9. marta 1941. godine održao sjednicu na kojoj je očuvan status kvo: za predsjednika je izabran Đuro Čejović, dok je Niko Bokan ostao sekretar. U upravu su, pored Cetinjana, izabrani predstavnici Herceg Novog, Nevesinja, Nikšića, Bara i Berana.
“Podgorica se isključila, jer zastupa mišljenje o osnivanju posebnog podsaveza.”
No, nije bilo više vremena za fudbal. U kratkotrajnom aprilskom ratu, od 6. do 17. aprila 1941. godine, sile Osovine su napale i munjevito skršile vojni otpor Kraljevine Jugoslavije, koja je rasparčana. Baš kao i Crna Gora: njen veći dio se našao pod protektoratom Italije, koja je anketirala Boku, a Ulcinj, Tuzi, Plav i Gusinje predala na upravu marionetskoj Kraljevini Albaniji.
Iz monografije “Ponosna prošlost, jedna je Budućnost”, koja se može kupiti u fan-šopu Budućnosti
Bonus video:
